Dubrovnik, (IKA) – Na spomendan blaženog Alojzija Stepinca dubrovački biskup Želimir Puljić predvodio je 10. veljače koncelebrirano misno slavlje u dubrovačkoj katedrali. Govoreći o životu blaženika, biskup Puljić rekao je da je Stepinac živio u vrlo teškom i složenom povijesnom vremenu. “Bio je nadbiskup u Zagrebu u tri susljedne diktature. Kad je preuzeo upravu zagrebačke Crkve, iz Njemačke se širio zadah nacizma i fašizma, a iz Rusije bezbožna ideologija komunizma. Žestoko im se protivio i branio ljudska i narodna prava. Stepinčeva hrabrost u tom teškom i mračnom razdoblju bila je izvorom nade za potlačene i ugrožene”, istaknuo je biskup i dodao: “Bio je ponosan što je član hrvatskoga roda. Stoga nije mogao mirno promatrati progone Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji. No, to ga nije omelo da se u tijeku rata zauzima za svakog ugroženog čovjeka, bez razlike vjere i nacije. ‘Svaki narod i svaka rasa na zemlji imade pravo na život dostojan čovjeka, govorio je u zagrebačkoj katedrali 1942. Svi bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili uglađeni Europejci, omraženi Židovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo govoriti ‘Oče naš koji jesi na nebesima!’ Spašavao je Židove, Srbe, Slovence. Stoga su ga nacisti dva puta pokušali likvidirati”. Stepinac se poslije rata također protivio komunističkoj diktaturi te je “prosvjedovao protiv brojnih zločina, gaženja prava Katoličke Crkve i osobito protiv ubojstava stotine katoličkih svećenika”. Spominjući kako su komunisti Stepinca nevina poslali u zatvor i smrt pred očima cijeloga svijeta, dubrovački biskup istaknuo je kako je prije jedanaest i po godina “kardinal Stepinac izašao kao moralni pobjednik”. “Mi smo generacija koja je doživjela slobodu Domovine i u slobodnoj Hrvatskoj veličanstvenu liturgiju u Mariji Bistrici kad je povijest presudila u Stepinčevu korist. Upravo u tom svetištu, kao najmlađi nadbiskup na svijetu, 7. srpnja 1935. izrekao je svoj zavjet Majci Božjoj: ‘Obećajemo Ti ostati vjerni i iskreni štovatelji. Vjerni dok budu žuborili potočići naši, šumile rijeke naše, dok se bude pjenilo sinje more naše; dok se budu zelenile livade i zlatile njive naše, dok bude mirisalo cvijeće domovine naše!'” istaknuo je u propovijedi na Stepinčevo biskup Puljić. Istaknuo je i povijesnu vezu Stepinca i Dubrovnika. On je hodao Stradunom i nosio moći našega Parca. Mi smo i ove godine pronijeli njegove moći istim onim putem kud je on 1940. vodio procesiju sv. Vlaha. On je večeras ovdje nazočan. Ne samo u našim srcima, nego i po svetim relikvijama kojima odajemo dužno poštovanje. S njim smo povezani, ne samo narodnim korijenima i osjećajima, nego još više vjerom i pripadnošću Crkvi Katoličkoj koju je neizmjerno volio i za nju se žrtvovao. O Stepinčevoj ljubavi prema Crkvi biskup je citirao rečenicu iz blaženikova dnevnika: “Što dulje živim i promatram otajstvo Crkve, to mi je ona draža i milija. O velika si Crkvo Božja!” te zaključio kako ga ništa nije moglo pokolebati u ljubavi prema njoj. “I želio je uvijek predstavljati i zastupati poniznu i slobodnu Crkvu. Poniznu pred malenima, patnicima i progonjenima, a slobodnu pred velikim i moćnim vladarima i silnicima ovoga svijeta. Svjedočio je za njezinu slobodu i bio pripravan i umrijeti ako ustreba za njezino dobro i dobro svakog čovjeka. To potvrđuju njegove riječi: Kad bih mogao dao bih i stotinu života samo da živi Crkva Božja”. Biskup je također naveo riječi milanskog nadbiskupa, kasnije pape Pavla VI., kada je služio misu u Milanu 1960. godine prigodom Stepinčeve smrti: “Vjera traži junake, a ne kukavice. Ona traži svjedoke, a ne slabiće. Ona traži sinove vjerne i dosljedne apostole, a ne pristalice i propagatore oportunizma i kompromisa koji su više skloni da se sporazume s protivnicima, negoli da sačuvaju jedinstvo s prijateljima”. Istaknuvši kako Stepinac nije pravio kompromise s protivnicima, kako je nazivao svaku nepravdu nepravdom i svaku zabludu zabludom te se hrvao s moćnicima da zaštiti nemoćne, dubrovački biskup kazao je kako će povijest Crkve i svijeta upisati Stepinca “u niz najhrabrijih biskupa Europe onog tragičnog vremena”. Sluga Božji Ivan Pavao II. istaknut će između ostalog kako se Stepinac “nije plašio okova kako ne bi bilo okovano evanđelje”. Stepinčevo ime trajna je poruka Istine i dobrote, vjernosti Bogu i čovjeku, poruka ljubavi prema svom narodu u kojoj se nije dao ni od koga natkriliti, kako piše na njegovu grobu u Zagrebu, kazao je dubrovački biskup.