Zagreb, (IKA) – Na spomendan bl. Alojzija Stepinca, 10. veljače, Zagrebačka nadbiskupija i Glas Koncila organizirali su u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskog pastoralnog instituta predstavljanje zbornika “Kardinal Stepinac – svjedok istine”. Predstavljanju su nazočili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, pomoćni biskupi Vlado Košić i Ivan Šaško, državni tajnik Ministarstva kulture RH mr. Jadran Mesić, profesori Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, brojni povjesničari i ostali javni djelatnici.

Kardinal Bozanić u pozdravu je posebno zahvalio Robinu Harrisu na nazočnosti i za svjedočku riječ. Također je izrazio radost što se upravo na spomendan bl. kardinala Stepinca predstavlja taj zbornik koji, kao i simpozij, pokazuje da je bl. Alojzije mnogima zanimljiv, kako su mnogi o njemu imali što reći i poručiti nama i drugima. Podsjetio je kako je Stepinac ključ za čitanje povijesti: u prvom redu hrvatske, ali i povijesti Crkve i povijesti svih događanja protekloga stoljeća. On je ključ i kompas, kako je to rekao sluga Božji Ivan Pavao II. Ključ za gledanje unatrag, a kompas za danas i sutra. Kardinal Bozanić istaknuo je da su to u svojim izlaganjima potvrdili i kardinali i predsjednici biskupskih konferencija Srednje i Istočne Europe koji su se okupili na susretu u Zagrebu. Da, Stepinac je svjedok istine, a istinu je potrebno tražiti, spoznati je i poput Stepinca čvrsto ostati na njezinoj strani, zaključio je kardinal Bozanić.

Bio sam oduševljen prilikom da pridonesem ovom zborniku radova o životu, ulozi i dobrom glasu bl. Stepinca, te ga sada preporučiti ovako uvaženoj publici, rekao je Robin Harris, povjesničar i savjetnik nekadašnje britanske premijerke Margaret Thatcher. Ovo je uspješno priveden kraju prvi dio poduhvata značajnog za Hrvatsku i Katoličku Crkvu. No, čini se da ni svi Hrvati ne razumiju zašto, jer, kako je istaknuo Harris, prema njegovu iskustvu neki su nezainteresirani, zbunjeni ili se čak srame raspravljati o Stepinčevu “slučaju”. To ih se doimlje kao vraćanje u prošlost koju je najbolje zaboraviti ili kao dio nekog političkog nauma. Hrvatska je katolička zemlja. To je jednostavna povijesna činjenica. Bez Katoličke Crkve, Hrvati ne bi postojali kao mala, zasebna nacija. Njihova sudbina povezana je s njihovim identitetom, a taj je identitet premoćno katolički. Blaženi Stepinac bio je duboko svjestan toga i u tome nalazio zadovoljstvo. No, on je išao i dalje. Na temelju prirodnih okolnosti došao je do nadnaravnog zaključka. Bio je uvjeren da je katolički identitet Hrvatske ujedno i poziv – pozvanje na život u skladu s idealima katoličkog kršćanstva, rekao je Harris. Potom je ponovio glavne činjenice o Stepinčevu djelovanju pod ratnim ustaškim režimom, te na kraju okarakterizirao Stepinca koji je živio i umro u mnogočemu kao jednostavan čovjek, koji je posjedovao jedinstvenu snagu koju samo jednostavnost srca može donijeti. Bio je čestit i junački lik, kamen smutnje za nečasni kompromis, prepreka izdaji, čovjek svoga vremena, ali i čovjek kojega i danas trebamo, zaključio je Harris.
Zlatko Matijević istaknuo je da razumijevanje prošloga stoljeća nije moguće bez razumijevanja zagrebačkog nadbiskupa. Kratko se osvrnuo i na mnoga politička događanja protekloga stoljeća, njihovu refleksiju na djelovanje Katoličke Crkve u Hrvatskoj, te zaključio kako je zbornik dokaz na čijoj je strani bila istina.
Jure Krišto ocijenio je da je zbornik radova dragocjen doprinos razbijanju stereotipa i razotkrivanju kleveta koje očito ni danas ne jenjavaju. Zagrebačka nadbiskupija dobro je postupila što je na znanstveni skup pozvala samo stručnjake izvan Hrvatske, jer je često pogled iz drukčije perspektive smireniji i viđenje bolje. Dakako, ako onaj koji gleda nije opterećen predrasudama, a izlagači na simpoziju očito nisu opterećeni predrasudama i nisu se poveli za mnogima na zapadu u gledanju na komunizam kao nešto dobro što je otišlo po zlu, nego ga prepoznaju kao totalitarizam sa zlim intencijama i zlim djelima. Mnogi, uključujući i mnoge u Crkvi, poslije rata zamjerili su papi Piju XII. i Stepincu neprihvaćanje komunizma, te ujedno prihvatili komunističke klevete protiv Crkve. Protiv takvih nazora Crkva u Hrvatskoj morala se boriti. Iz takvih historiografskih pretpostavki hrvatska historiografija s mukom pokušava izići. Zato je međunarodni simpozij o bl. Alojziju Stepincu bio važan, zato je ovaj zbornik dragocjen. To je vrijedan prinos istini o bl. Stepincu, ali i vrijedan prilog hrvatskoj historiografiji, zaključio je Krišto.

U zborniku “Kardinal Stepinac – svjedok istine” objavljeni su radovi s međunarodnog simpozija “Kardinal Alojzije Stepinac – Povijesni kontekst u međunarodnoj perspektivi” koji je održan u Zagrebu 19. rujna 2008., u sklopu proslave 10. obljetnice beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca. Zbornik donosi predavanja : “Nadbiskup Alojzije Stepinac, 1941-1945, pod povećalom povjesničara i diplomata” (Esther Gitman), “Kardinal Stepinac i Rimokatolička Crkva u Hrvatskoj tijekom Drugoga svjetskog rata” (Ronald J. Rychlak), “Sveta Stolica, Istočna Europa i početci hladnoga rata” (Emília Hrabovec), “Kardinal Stepinac i komunizam” (Roberto de Mattei), “Stepinac i Tito – o religijskoj represiji u Jugoslaviji” (Katrin Boeckh), “Francuzi i kardinal Stepinac” (Georges-Marie Chenu) i “Blaženi Alojzije Stepinac i totalitaristi” (Robin Harris). Predavanja su objavljena na izvornim jezicima te u prijevodu na hrvatski. Urednik zbornika je dr. Željko Tanjić.