Stepinčevo u Kutinskoj Slatini
Kutinska Slatina
Biskup Košić blagoslovio vitraj s likom fra Bonifacija Ivana Pavletića
Kutinska Slatina, (IKA) – Župa bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini proslavila je 10. veljače blagdan svoga nebeskog zaštitnika svečanim misnim slavljem koje je predvodio zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić u koncelebraciji s vrhovnim poglavarom Družbe sinova Bezgrešnog začeća o. Aureliom Mozzettom i provincijalnim poglavarom te Družbe o. Aleandrom Paritantijem. Na početku mise biskup Košić blagoslovio je dar Družbe – novi vitraj s likom fra Bonifacija Ivana Pavletića (+1897.), redovnika iz Reda sinova Bezgrešnog začeća BDM.
Biskup Košić u propovijedi je istaknuo ono što je zajedničko bl. Alojziju Stepincu i fra Bonifaciju Pavletiću. Obojica su od mladih dana gajili veliku čežnju za Bogom i u svom životu željeli samo vršiti njegovu volju – to je radikalizam mladosti, koji bismo željeli da privuče osobito današnje mlade k Bogu i usmjeri ih pravim vrijednostima, istaknuo je biskup Košić. Obojica su velikom ljubavlju služili bližnjima – jedan u bolnici bolesnicima, drugi u ratnim okolnostima prognanicima, progonjenima i siromašnima. Obojica se nisu bojala smrti, vjerujući kako se dobrotom pobjeđuje zlo, gajili su veliku poniznost i veliku pobožnost, osobito prema Gospi – fra Bonifacije postao je “sin Bezgrešne”, a bl. Alojzije Mariju je osobito častio i često je propovijedao o njoj, podsjetio je biskup Košić. Obojica su bili radnici – postolar, odnosno zemljoradnik – prije odlaska u duhovno zvanje, te su naučili poštovati rad i radnike, cijeniti svako djelo. Odlika obojice bila je i mučeništvo: bl. Alojzije i formalno je postao mučenik jer je trpio progonstvo od mrzitelja vjere, dok je fra Bonifacije prerano umro jer se zarazio pomažući bolesnicima. Biskup Košić podsjetio je i na ljubav koju su obojica gajila za svoj narod. To je za njih bilo konkretno zauzimanje za dobro svojih bližnjih, nipošto udaljavanje od drugih naroda – ta bl. Alojzije se bez rezerve jednako u tijeku rata borio spasiti i Srbe i Židove i Hrvate i Rome, a fra Bonifacije otišao je najprije u Austriju, a potom u Italiju. Obojica su osjećala veliku ljubav prema Crkvi i za nju se žrtvovali; žrtvovali se zapravo za konkretnog čovjeka koji je trpio, koji je bio potreban njihove ljubavi. U tome su svima nama primjer jer svetost je “u savršenstvu ljubavi”, zaključio je biskup Košić te pozvao vjernike na molitvu da fra Bonifacije postane što prije blaženik, a bl. Alojzije svetac Katoličke Crkve, te nas tako sve, osobito mlade, još jače privlače Kristu.
.