Susret trajne formacije mladih svećenika i đakona u Požegi
Požega (IKA )
Požega, (IKA) – U dvorani bl. Alojzija Stepinca u Biskupskom domu u Požegi održan je 9. veljače redoviti mjesečni susret trajne formacije mladih svećenika i đakona. Nakon molitve Trećeg časa biskup Antun Škvorčević pozdravio je okupljene, među njima i prof. dr. Tomislava Ivančića, voditelja susreta trajne formacije u Požeškoj biskupiji. Biskup je podsjetio na blagdan bl. Alojzija Stepinca te istaknuo kako je Bog u njemu ostvario svoje djelo, da je on živio po naumu Božjem njegujući darove koje mu je on udijelio. Stoga se u Stepincu divimo svemu onome što je Bog po njemu činio u onim teškim vremenima kao znak svoje prisutnosti i svjedočanstva da nas nikada ne napušta. Istaknuo je da u Stepincu imamo uzor, primjer, utjehu i ohrabrenje za naš sadašnji osobni i zajednički put. Pozvao je svećenike i đakone da sebe osobno, svoj svećenički i đakonski poziv i poslanje prepoznaju kao Božji dar, da ga nikada ne prezru nego od njega žive i izgrađuju ga, da ne iznevjere Boga u onome što je s njima na ovim prostorima nakanio izvesti. Podsjetio je kako mjesečni susreti trajne formacije nastoje biti potpora svećenicima i đakonima da budu radosni i sretni zbog povjerenja koje im je Bog iskazao i darova koje im je udijelio.
Dr. Ivančić govorio je o sakramentu potvrde, kao nastavak razmatranja Direktorija HBK za pastoral sakramenata, koje je započelo prošle jeseni na svećeničkim dekanatskim koronama u Požeškoj biskupiji kao i u sklopu teme kršćanske inicijacije, koja je obrađivana na teološko-pastoralnom tjednu krajem siječnja u Zagrebu. Istaknuo je kratko teološki temelj toga sakramenta i spomenuo kako to u pastoralu ne pričinja poteškoće, ali da je pitanje kako krizmanike uputiti u život po vjeri, pomoći da steknu iskustvo Duha Svetoga, koji je Crkva u praksi. Na brojnim primjerima posvjedočio je kako je moguće mladima pomoći da steknu to iskustvo, istaknuvši koliko je važno da ga sam svećenik ima i prenese drugima. Nakon izlaganja razvila se duga i plodna rasprava u kojoj su se svećenici i đakoni na temelju svog iskustva raspitivali o načinu na koji bi mogli uspješnije pristupiti mladima u različitim pastoralnim situacijama. Susret je završio molitvenom inicijacijom i praktičnim molitvenim vježbama, primjenjivima na rad s krizmanicima.