Zagreb, (IKA) – U povodu Dana posvećenog života, u ponedjeljak 2. veljače na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, u organizaciji Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica (HUVRP) i Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara (HKVRP), misionarka Družbe Gospe od Utjehe iz Rima s. Eugenia Bonetti održala je predavanje “Proročka uloga redovništva u borbi protiv trgovine ljudima”. Nakon predavanja dodijeljena je peti puta novinarska nagrada “Posvećeni život”. Nagradu za 2008. godinu dobila je Matija Maša Vekić. Pozdravljajući nazočne i čestitajući im Dan posvećenog života, predsjednica HUVRP s. Maria-Ana Kustura istaknula je kako je prisutnost redovnika i redovnica u društvu u kojem ni čovjek nije svetost već predmet manipulacije, proročki izazov svijetu, jer se sreće s ljubavlju koja ljubi čovjeka cjelovitog, a najviše patnika i obezvrijeđenoga. Naše oruđe borbe protiv svih ljudskih zastranjenja i stradanja nevinih jest ljubav.
Nakon isječka iz filma “Balerina”, o putu mlade djevojke koja je kao žrtva trgovine ljudima svoj život završila smrću, s. Eugenia Bonetti u predavanju je kratko ocrtala položaj siromašne i marginalizirane žene koja mora razmišljati kako uzdržavati obitelj, koja trpi zbog bolesti i oskudice, ratova, plemenskih sukoba, pomanjkanja lijekova i zaraze sidom. To je žena koja ne može pohađati školu, nije plaćena za svoj rad i ne može doći na odgovorne položaje. I naposljetku je izložena nasilju u obitelji. No, najveće poniženje i bijeda žene je kada je se prodaje i kupuje za tuđe zadovoljstvo. U tom kontekstu, s. Eugenia pokušala je objasniti ulogu Crkve, tj. zašto se Crkva, redovničke ustanove, odnosno organizacije kršćanskih nadahnuća zanimaju za društvene i egzistencijalne probleme, zašto zapažaju bijedu i siromaštvo i pozivaju na hitno djelovanje. S. Eugenia je istaknula kako je odgovor na ovo i slična pitanja jednostavan: zato jer je to dio proročke uloge Crkve, redovničkih ustanova i svih onih kršćana koji slušaju i provode u vlastitu životu Kristov nauk “bio sam gladan, bolestan, utamničen, stranac, beskućnik”, te “što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste”.
Potkrepljujući izlaganje mnogim crticama iz dugogodišnjeg iskustva, s. Eugenia je istaknula kako su posljednjih godina Caritasi, a na poseban način redovnice pružile konkretne i djelotvorne odgovore na različite urgentne potrebe i situacije, i to bilo osobljem, financijskom pomoći, ili pak strukturama koje stvaraju nove dijakonije ljubavi kako bi žrtvama trgovine ljudima pružili konkretan izlaz. No, istaknula je i potrebu angažiranja svećenika i muških redovničkih zajednica, jer bi njihovo sudioništvo bila važna služba kako za formaciju mladih u školama i župama sa ciljem iskorjenjivanja “potražnje”, te očuvanja jedinstva i vjernosti među bračnim drugovima. S. Eugenia istaknula je da su redovnici i redovnice pozvani danas, kao nekoć njihovi utemeljitelji ponovno otkriti svoju temeljnu viziju, odreći se ugleda i sigurnosti koju uživaju kako bi živjeli s onima koji su na margini društva. Mnoge zajednice, da bi ostale vjerne svojoj karizmi i kao sastavni dio svoje obnove, odlučno i hrabro su preuzele novi način života kako bi živjele na konkretan način pravi “savez sa siromašnima”. To je potkrijepila činjenicom da su redovničke obitelji u tijeku stoljeća bile kadre prilagoditi se promjenama položaja žene, a danas su ponovno otkrile vrijednost i aktualnost svoje karizme pred suvremenim izazovima. S. Eugenia kratko je predstavila mrežu od 250 redovnica koje u Italiji rade na 110 projekata pri čemu surađuju s Caritasom, udrugama, te državnim institucijama.
One tako izlaze na ulice i uspostavljaju prvi kontakt sa žrtvama, djeluju u centrima gdje savjetima pomažu ženama, angažirane su u prihvatnim centrima koji realiziraju programe reintegracije, pomažu im psihološkom i duhovnom pomoći, također pomažu žrtvama u vraćanju njihovog legalnog identiteta, kao i u stručnoj poduci jezika i raznih struka. Rekla je da je velik dio žena uspio zahvaljujući tim projektima dobiti odobrenje boravka i legalno zaposlenje u Italiji. No, s. Eugenija ističe kako je najveća snaga rad u mreži, tj. suradnji tolikog broja redovnica od kojih neke i dolaze iz zemalja žrtava, te tako pomažu i poznavanjem jezika i kulture. Također ističe i suradnju s mjesnom Crkvom zemalja iz kojih dolaze žene. Navela je primjer Nigerije, gdje je uz potporu Talijanske biskupske konferencije izgrađen centar za prihvat žena koje se nakon gorkog iskustva moraju vratiti u zemlju. Istaknula je i niz prijedloga suradnje i konkretnog poziva na djelovanje i redovništva u Hrvatskoj, jer kao što je poznato ni u našoj domovini trgovanje ljudima, pogotovo mladim ženama nije nepoznanica.
S. Eugenia Bonetti (1939.) misionarka je Družbe Gospe od Utjehe, te socijalna i prosvjetna radnica. Dvadeset godina radila je u Keniji s djecom i ženama. Od godine 1991. radila je u Torinu u centru za izbjeglice, žene i maloljetnice koji je inicirala njezina Družba, te time bila prva družba koja je započela s organiziranjem pomoći ženama i maloljetnicama. Od godine 2000. u Rimu pri Talijanskoj uniji redovnica koordinira rad oko 250 redovnica iz 70 različitih družbi koje djeluju u stotinjak centara te pomažu ženama i maloljetnicama žrtvama trgovine ljudima.
Predavanju su nazočili zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, brojni provincijali i provincijalke, te članovi redovničkih zajednica.