Križevci, (IKA) – U sklopu prvih “Dana hrvatskih svetaca i blaženika”, u dvorani Hrvatskoga doma u Križevcima održan je 30. siječnja okrugli stol “Aktualizacija hrvatskih svetaca i blaženika” na kojem su se okupili predstavnici redovničkih zajednica kojima su pripadali hrvatski sveci i blaženici te postulatori. Okrugli stol bio je prigoda upoznati neke možda malo poznate činjenice iz života hrvatskih svetaca i blaženika, te proniknuti u njihovu poruku u današnjem svakodnevnom življenju.
O prvom hrvatskom svecu sv. Nikoli Taviliću govorio je provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, Reda kojem je i sam svetac pripadao, fra Đuro Hontić. Istaknuo je kako svetac može biti primjer ozbiljnosti kršćanstva. Dičimo se velikim postotkom katolištva u hrvatskom narodu, no koliko bi se moglo naći misionara, tj. svjesnih da svojim životom treba svjedočiti svoju vjeru, naviještati Radosnu vijest. Svjedočanstvo sv. Nikole prije mnogo stoljeća danas je itekako govorljivo i važno, poručio je Hontić.
Fra Ivica Petanjak, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, govorio je o svecu čije ime provincija i nosi. Podsjetio je kako se ističe da će 21. stoljeće karakterizirati bolest, depresija. Svi žele govoriti, ali malo je onih koji hoće slušati, a sv. Leopold je cijeli svoj život posvetio slušanju, i unošenju nade u beznađe, pa tako svatko tko ima nadu neće upasti u depresiju. Nadalje je kao važnu poruku istaknuo poštovanje dostojanstva svakoga čovjeka, i kad je grešnik i kad zaslužuje osudu. K tome on nam može biti i primjer ekumenskog raspoloženja, jer ekumenist znači prihvatiti drugoga i drugačijega počevši od naših obitelji ili zajednica u kojima živimo, istaknuo je Petanjak.
Preč. Ivan Miklenić istaknuo je kako sv. Marko Križevčanin ima mnogo toga reći suvremenim vjernicima. Spoznao je da je vjernost Bogu, svojoj vjeri i Crkvi vrednija i važnija od vlastita života, pa je stoga izvrsni uzor svjesnog, konkretnog i stvarnog izgrađenoga katoličkoga identiteta. On nam može biti i “provokativni” uzor poštovanja prave vrijednosti, jer je radije umjesto materijalnoga osiguranja i zemaljskoga života izabrao mučeništvo, a to je posebno aktualno danas kad materijalno dolazi u prvi plan. Uzor je i svećenicima, ali i svima u očuvanju vlastite slobode i izražavanja temeljnoga vjerničkoga kršćanskoga poziva u svom povijesnom trenutku. Marko Križevčanin izgrađenog hrvatskog nacionalnog identiteta živio je i surađivao s predstavnicima svih velikih europskih skupina naroda, postajući tako u najširem smislu riječi Europljanin. Svojim djelovanjem zorno je pokazao da je moguće biti pravi hrvatski rodoljub i uzorni Europejac. Stoga ga s punim pravom častimo i kao zaštitnika hrvatskih integracijskih nastojanja, da hrvatski narod ne izgubi svoj nacionalni i kulturni identitet, niti svoj ponos ni dostojanstvo, poručio je Miklenić.
Bl. Augustin Kažotić bio je čovjek vjere i prožet tom vjerom došavši u Zagreb za biskupa najprije uređuje bogoslužje, znajući da najprije treba dati hvalu Bogu, istaknuo je o. Marijan Biškup OP. Bio je čovjek ljubavi, otac siromaha, a u svoje vrijeme bio je i gorljivi borac za ljudska prava. Kao utemeljitelj prve znanstvene ustanove u Hrvatskoj “Zagrebačke katedralne škole” zalagao se za jednakopravnost svih, bez obzira na materijalni status, a sam nije uzmicao pred jakima, moćnima. Nama danas Kažotić poručuje kako se trebamo truditi da naša vjera bude stvarna, konkretna ne samo u riječima. Boga ljubiti, u Njega vjerovati, po vjeri živjeti, bližnjega ljubiti i biti savjestan s onim što imamo na raspolaganju kao materijalna i duhovna dobra, zaključio je Biškup.
Vlč. Anđelko Košćak, govoreći o bl. Graciju iz Mula, podsjetio je kako je nedavno proslavljena 570. obljetnica rođenja, 500. obljetnica smrti i 125. obljetnica beatifikacije bl. Gracija te je tiskan i životopis kako bi se vjernicima približio lik toga blaženika koji je ostao nepoznat zahvaljujući i svom jednostavnom životu. Svojim životom i opredjeljenjem da se potpuno posveti Bogu slaveći ga na poseban način u sakramentu euharistije postao je doista Božji čovjek. Njegova karakteristika bila je da je satima znao pred Presvetim moliti i razmatrati, proživljavao je mistična iskustva te pomagao mnogima koji su k njemu dolazili. Nama danas on poručuje kako Bog preko jednostavnih ljudi dijeli svoje milosti, jer on je ljude ljubio, bio blizak njihovim poteškoćama, slabostima i nevoljama. Možemo ga nazvati i blaženikom euharistije, pa nam može biti uzor da i mi budemo ljudi euharistije, da u sakramentu euharistije nalazimo ono bitno za svoj kršćanski život, istaknuo je Košćak.
O blaženoj Ozani Kotorskoj, kojoj se jednako utječu i katolici i pravoslavni, govorila je s. Slavka Sente. Njen život, njena poruka uvijek je suvremena. Jer ljubav prema Bogu i čovjeku nikad ne zastarijeva. Ona nas poziva da ne prolazimo prirodom ne primjećujući je, već se diviti svim stvorenjima Božjim. Također poziva da se ne prolazi nesmotreno pokraj braće i sestara: bili oni ugledni ili neugledni, učeni ili neuki treba ih pozdraviti. Blaženica nam ne nudi traktate, već jednostavno sebe, sve što jest, sve što zna, nudi svoje trpljenje, molitve, rad. Čitav njen život svjedočanstvo je Božjeg zahvata u ljudski život. Stoga nas poziva na zahvalnost, obraćenje i molitvu. Bez zahvalnosti nema radosti, bez iskrenog obraćenja neka pravog puta, bez molitve duša se brzo osuši i vene, zaključila je Sente.
Govoreći o bl. Alojziju Stepincu, mons. Juraj Batelja istaknuo je kako je riječ o čovjeku jasne životne vizije koji se zalagao za opće dobro, zadovoljstvo pojedinca, jasnu ulogu žene u društvu, obitelj, čistu mladež koja zna razlog svojega života, te za jasnu viziju slobodnoga naroda, jer samo u slobodnom narodu može biti i slobodna Katolička Crkva. Dakle, nalazimo se i pred čovjekom jasnih načela: Božje ime, Božja stvarnost, Božja vječnost i Božja svetost. Nalazimo se pred vođom, pastirom i učiteljem. Njegovo svjedočanstvo aktualno je nama, stoga nam je tako blizak i drag, te je stoga mons. Batelja poželio da se u svakome ostvari ona radost i zadovoljstvo života da drugi vide da tražimo Boga i da nam je Bog blizu.
S. Vianeja Kustura, podsjećajući kratko na životni put bl. Marije Propetog Isusa Petković, istaknula je blaženičinu ljubav prema Raspetoj ljubavi. To je danas kad svi bježimo od križeva posebno aktualno. U toj ljubavi ona je gledala veličinu Očeve ljubavi prema svakom čovjeku. No, ono što je najaktualnije za današnje vrijeme socijalna je dimenzija njenog djelovanja. U tome možemo promatrati i njenu misijsku raspoloživost, osjećaj crkvenosti, karizmu milosrđa koju je prenijela u Ameriku, a na dar dobila tri provincije. U svojim spisima ostavila je oporuku sestrama zalaganja za dostojanstvo ljudskoga života od začeća do smrti. Danas u vremenu u kojem su vrijednosti poljuljane, njena poruka bila bi “tko ljubi, ne počiva”.
Najmlađeg blaženika, našeg suvremenika bl. Ivana Merza, predstavio je o. Božidar Nagy DI. Poruke današnjem vremenu Nagy je predstavio kroz portret izrađen za beatifikaciju. Njegov portret mladog čovjeka koji je živio u svijetu sa svjetovnim zanimanjem i tako ostvario svetost poruka je kako je moguće sve to troje povezati. Nadalje, kao intelektualac primjer je povezivanja vjere, znanosti i kulture. Crkve iza njegova portreta znak su njegove odanosti crkvenom učiteljstvu, te poziv na vjernost crkvenom učiteljstvu. Kao apostol mladeži bio je pravi Kristov svjedok, pa je uzor mladima. Taj blaženik nas upućuje i kako je euharistija izvor snage i jakosti. Značaj njegove pobožnosti Nagy je potkrijepio i činjenicom kako je papa Benedikt XVI. u svoj prvoj apostolskoj pobudnici “Sacramentum caritatis” među osamnaest duhovnih velikana iz povijesti Katoličke Crkve koji su uzori štovanja euharistije istaknuo i bl. Ivana Merza.
U raspravi istaknuto je i kako slabo poznajemo hrvatske svece i blaženike, te je upozoreno i na mali broj proglašenih hrvatskih svetaca i blaženika u odnosu na višestoljetnu hrvatsku katoličku tradiciju. Također je bilo pitanje vezano uz promicanje još nekih hrvatskih blaženika koji su beatificirani prije mnogo vremena, te su na neki način i zaboravljeni u hrvatskoj katoličkoj baštini. Istaknuti su i neki procesi u tijeku, no napomenuto je kako se u Rimu vrlo iscrpno razmatra na tisuće predmeta iz cijeloga svijeta. Osim boljeg poznavanja hrvatskih svetaca i blaženika, istaknuta je i potreba da vjernici se vjernici zauzmu i podupiru kauze koje su u tijeku, jer su mnogi hrvatski sveci i blaženici uzdignuti na čast oltara zauzimanjem drugih naroda. Okrugli stol moderirao je Mario Raguž, a prigodne tekstove o svetosti čitao je glumac Dubravko Sidor.