Split, (IKA) – U Verbumovoj splitskoj Knjižari sv. Frane održan je 26. siječnja još jedan mjesečni “Susret s autorom”, a gost prvog ovogodišnjeg “Susreta” bio je novinar i publicist Ivan Ugrin. Ugrin je javnosti ponajprije poznat kao novinar Slobodne Dalmacije. Zanimljivo je da upravo s diplomskim radom na temu “Hrvatski katolički pokret u splitsko-makarskoj biskupiji 1919-1929”, kojeg u formi podlistka 1993. godine objavljuje Slobodna Dalmacija, započinje svoju novinarsku karijeru. Otada u splitskom dnevnom listu godinama radi kao novinar i urednik, a trenutno uređuje Europsko izdanje Slobodne Dalmacije. Upitan kako je sve to počelo prisjetio se svojih novinarskih početaka. Kako i sam kaže bilo je to vrijeme kad se otvorio prostor za one koji drukčije misle. Usto, bilo je to vrijeme ratnih previranja, ukazale su se nove potrebe i otvorile nove mogućnosti djelovanja, a nadodaje da su se okolnosti za njega tada naprosto sretno posložile i poklopile sa završetkom teološkog studija. Osim toga, i dotad je pisao za časopise mladih poput časopisa MI, kao što će to činiti i kasnije kad se ukaže za to prilika. U novinarskom pozivu uopće vidi izvrsnu priliku donošenja novosti, opisivanja stvarnosti, priča, donošenje svjedočanstava jednog vremena, povijesti… Ne čudi stoga što je Ugrin neke od svojih tekstova objedinio u knjigama i tako ostavio kao svojevrsne “spomenike” vremena, događaja, prilika. Naime, Ugrin je urednik i autor više knjiga: “Međugorje” (1996.), “Papa u Splitu i Solinu” (1998.), “Uskličnik” (2000.), “Znakovi vremena” (2001.), “Hrvati to znaju” (2004.) te “Kardinalni razgovori” (2007.), a ovih dana iz tiska bi mu trebala izići nova knjiga “Nikad nazad”.
Još od mladih dana Ugrin je angažiran i u studentskom katoličkom pokretu osamdesetih u Hrvatskoj. To vrijeme pamti kao duhovno bogato i plodonosno, što se odrazilo na generacije mladih entuzijasta, budućih intelektualaca koji su nošeni tim iskustvom poduzimali različite inicijative čiji su plodovi vidljivi danas. Upitan zašto takvo nešto ne postoji među mladima danas odgovorio je kako diktatura relativizma čini svoje. Mladima trebaju uzori koje oni danas u mnoštvu teško prepoznaju. Mladi njegove generacije, kaže Ugrin, nadahnjivali su se na velikim uzorima pape Ivana Pavla II., Stepinca, Majke Terezije, a silina njihovih primjera svijetli im i danas.
Nema dvojbe kako je angažiranost na ovom polju ostavila traga na Ugrinov daljnji rad. Tijekom dosadašnjeg profesionalnog novinarskog rada najviše prati teme iz područja religije i kršćanstva, osobito ono što se događa u Katoličkoj Crkvi kao najvećoj i najutjecajnijoj vjerskoj zajednici u Hrvatskoj. I ne samo da o tome piše, nego i govori u različitim radijskim i televizijskim emisijama, nastupa na tribinama i predstavljanjima. Prema tome se čini kako ipak ima prostora za ove teme. Ugrin kaže kako je prostora bilo, nekad više, nekada manje slikovito govoreći kako su im se otvarali prozori onda kad su im se zatvarala vrata. O novinarstvu općenito, njegovoj budućnosti reći će kako će u budućnosti biti ozbiljno ili ga uopće neće biti.
Nije nevažno spomenuti kako je njegov rad i djelovanje prepoznat i nagrađen više puta. Između ostalog, dobitnik je nagrade “Marija Jurić Zagorka” Hrvatskog novinarskog društva za uređivanje kulturnog priloga Forum 2001., a 2007. godine dobitnik je nagrade Hrvatskoga društva katoličkih novinara za novinara godine. Dobitnik je i nagrade “Posvećeni život”, koja mu je dodijeljena uoči Svijećnice 2008., za “najbolje novinarsko dostignuće koje na vjerodostojan način prikazuje život i djelovanje redovničkih osoba ili zajednica”. Upitan kako se osjeća zbog toga kazao je kako je svakako bolje primiti nagradu, nego kritiku, premda i jedno i drugo čovjeka izgrađuje.
Usto, u lipnju 2008. Ugrin je imenovan vanjskim članom Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora. Također je član Vijeća za knjigu, nakladništvo i knjižničnu djelatnost grada Splita. Predsjednik je Nezavisnog sindikata Slobodna Dalmacija i član Središnjeg odbora Nezavisnih hrvatskih sindikata.
Upitan tko je najviše u životu utjecao na njega odgovorio je da je to papa Ivan Pavao II. Među autorima koji su ostavili poseban dojam na njega ističe ponajprije Smiljanu Rendić, potom Živka Kustića, Željka Mardešića. Kao najdražu knjigu na prvo mjesto smješta Bibliju, a svakome preporuča “Braću Karamazove”, a i Dostojevskog općenito. Od suvremenih knjiga i autora preporuča Buchananovu “Smrt Zapada”, a na poseban način i Ratzingerove knjige, osobito “Razgovore o vjeri” i “Uvod u kršćanstvo”. Kaže kako voli i Marquezov stil pisanja.