Zagreb, (IKA) – Druga postaja ekumenskog hoda po zagrebačkim crkvama bila je u subotu 24. siječnja u sabornom hramu Preobraženja Gospodnjega. Uz domaćine koje je predvodio protojerej stavrofor Marinko Juretić, na molitvi su se okupili predstavnici Katoličke Crkve zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić i dr. Jure Zečević, predstavnik Bugarske pravoslavne Crkve protojerej Emil Angelov, predstavnik Makedonske pravoslavne Crkve protojerej Kirko Velinski, predstavnik Saveza baptističkih Crkava u RH glavni tajnik Željko Mraz, đakon Saša Sabol uime Evangeličke Crkve, te pastor Branimir Bučanović u ime Reformirane kršćanske Crkve.
Dobrodošlicu vjernicima izrekao je domaćin Juretić, dok je prigodni nagovor temeljen na odlomku iz Knjige proroka Ezekiela održao srpskopravoslavni svećenik Mihailo Žikić. Podsjetio je kako dva drveta o kojima govori prorok predstavljaju mogućnost življenja s Bogom. To su dva puta, jedan put Križa koji podrazumijeva stradanje, trpljenje, a drugi put odricanja i potpunog služenja Bogu Ocu. I jedan i drugi su blagoslovljeni, jer jedan i drugi put zajedno daju punoću. Osvrćući se na nejedinstvo kršćana, Žikić je rekao kako smo mi, kršćani, razdijeljeni, trpimo velike posljedice grijeha, a osim želje za ljubavi u životu s Gospodinom, puni smo idolopoklonstva ovozemaljskom i svim stvarima koje čine ovozemaljsko. No, razlike nikad nisu bile strane. Naime, kad nas je Bog stvarao, stvarao je i različitosti, jer Božja veličina nije u tome da su svi jednaki, da su svi isti. Ono na što nas Bog poziva je da zajednica različitosti dođe do pune harmonije i simfonije, i kada različitosti u vezi s ljubavi dostignu jedinstvo, moći će se vidjeti prava punoća veličine slave Božje. No, i govor proroka Ezekiela nas upozorava da jedinstvo ne smije biti formalno, jer kao takvo ničemu ne vodi. Gospodin od nas traži da budemo takvi kakvi jesmo, kakve nas je stvorio s različitim karakterima, sposobnostima i mogućnostima. Ali, ukoliko čovjek tu svoju različitost može upotrijebiti na dobro svome bližnjem onda ta različitost dovodi do same pojave Gospodinove. Mnogi naučitelji su govorili kako će kršćani u posljednjim vremenima biti jedinstveni premda će naizgled biti različiti. Jedinstvo koje će ih činiti jednakima, bit će trpljenje. Gospodin nas često preko svojih proroka ili drugih ljudi šalje svakodnevno pouke o spasenju. Ali spasenje nije samo riječ, nije samo forma. Spasenje je stil življenja. Ukoliko nemamo želje ni za stradanje, ni za žrtvu, onda ćemo, nažalost, biti ne ono drvo Josipovo i Judino, nego ćemo biti drvo koje simbolizira drvo pokraj sv. Ivana Krstitelja koje ne donosi ploda, koji se sječe i baca u vatru, rekao je Žikić. Neka nam Gospodin Bog pomogne da nam ne nedostaje vjere, snage i ljubavi, te u našim različitostima ispunimo ne samo sebe, već i Njegovo predodređenje i Njegovu nazočnost, te u zajedništvu ispunimo puno jedinstvo. Jer svi mi imamo jednog vladara, jednog Boga, i taj Bog je nad svima nama. On nam daje blagoslov ne moći i sile, već vlastitog pokajanja, promjene, odricanja sebe, davanja sebe drugima. U onoj mjeri u kojom smo se spremni dati drugima, u toj mjeri slavimo Gospodina, zaključio je Žikić.

Dr. Zečević istaknuo je kako bi ovo okupljanje da ne bi bilo besmisleno i licemjerno, moralo biti molitva, i to molitva za jedinstvo. Vjerujem da ovo jest molitva i da nas je ovamo prizvala iskrena želja za ispunjenjem Isusove oporuke, da budemo jedno, da nam načini mišljenja, govorenja i činjenja budu zajednički, tj. Isusovi. To što smo večeras ovdje zajedno očituje da među nama već postoji temeljno jedinstvo, koje nam omogućuje da u zajedničkoj molitvi stojimo pred Bogom. No, ekumenizam nije samo nastojanje oko još neostvarenoga punog jedinstva, on je također ostvarivanje i življenje onog “još” i onog “već” postojećeg jedinstva među Crkvama i kršćanima. Upravo ovo “još” i ono “već” postojeće jedinstvo u molitvi temelj je naše nade da će se ostvariti i ono puno jedinstvo, čije će očitovanje biti zajedništvo u euharistiji, koje danas među brojnim Crkvama još ne postoji, rekao je dr. Zečević, te podsjetio da kada na kraju naših dana dođemo pred lice Stvoriteljevo, za pozitivno vrednovanje našega zemaljskog života neće nam biti dostatna konfesionalna pripadnost nekoj Crkvi, nego ćemo biti suđeni po tome koliko smo nadišli svoje sebične interese i koliko smo prožeti djelotvornim čovjekoljubljem i Bogoljubljem. Stoga, je dr. Zečević pozvao na molitvu prvenstveno za našu bogolikost i za bogolikost svekolike ljudske braće i sestara.

Sabol je podsjetio kako smo pozvani biti oruđe Božjega mira i njegova djela pomirenja. Pozvani smo zajedno moliti za pravdu, jer Bog je Bog pravde i uslišava naše molitve po svome Sinu Isusu Kristu koji nas poziva da surađujemo u jedinstvu i miru. Podsjećajući na Pavlove riječi o promicanju dobra, Sabol je istaknuo da tako možemo hoditi zajedno na putu prema jedinstvu. Na tom ćemo putu možda biti pozvani učiniti jednu milju više, kao i napustiti planove osvete i djelovati u ljubavi. Isusov poziv na jedinstvo svojih učenika nije izražen kao zahtjev, nego kao molitva “Oče da svi budu jedno”, koju je izrazio Ocu prije nego će biti predan u smrt, rekao je Sokol, te pozvao da naša kršćanska Crkva bude kao ekumenska Crkva kao molitva Očenaša na ulazu u Jeruzalem u kojem svaki narod koji obitava na zemlji ima svoje mjesto na zidu gdje je zapisana na svim jezicima. Mraz je podsjetio kako tema ovogodišnje osmine “Biti u Tvojoj ruci” znači biti blizu Boga, biti s Bogom, znači biti voljen, prihvaćen, siguran. I mi kao djeca Božja, ako smo jedno u Božjoj ruci, osjećamo da smo blizu jedni drugima, da prihvaćamo i volimo jedni druge, te da smo sigurni jedni pred drugima. Osvrćući se na dvadesetak godina sudjelovanja u molitvama, Mraz je istaknuo kako je upravo to njegovo svjedočanstvo, jer se osjeća i siguran, i voljen, i prihvaćen i blizu sa svima onima koji ispovijedanju Krista Gospodina kao svoga Spasitelja. I ova osmina nas poziva da to bude naše zajedničko svjedočanstvo, naša svakodnevica, ono što nas obilježava u našem susjedstvu, školi, na poslu, zaključio je Mraz. Bučanović je kao doprinos ovoj postaji ekumenskog hoda izrekao molitvu u obliku Psalma 85., dok je zaključnu molitvu izrekao je biskup Košić. Molitveni susret uveličao je Hor Sabornom hramu Preobraženja Gospodnjega.