Subotica, (IKA) – U sklopu Dana biskupa Ivana Antunovića u Hrvatskom kulturnom centru “Bunjevačko kolo” u Subotici održan je 16. siječnja sedamnaesti “Razgovor” Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović”. Gost ovogodišnjeg “Razgovora” bio je dr. Vladimir Dugalić, profesor moralne teologije na KBF-u u Đakovu, a okvirna tema “Crkva i globalna financijska kriza”.
Mr. Andrija Anišić pozdravio je oko dvije stotine sudionika među kojima su bili i generalna konuzulica RH u Subotici Ljerka Alajbjeg, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Branko Horvat te katedralni župnik i biskupski vikar za pastoral mons. Stjepan Beretić, koji je izrazio radost zbog velikog broja sudionika na tom tradicionalnom okupljanju Hrvata-Bunjevaca koji je nazvan “Razgovor” još godine 1934. pod vodstvom biskupa Lajče Budanovića i mons. Blaška Rajića. Od 1941. godine do 1990. godine razgovora nije bilo, a obnovio ih je Institut “Ivan Antunović” te je svake godine posvećen nekoj aktualnoj temi vezanoj za svjetska ili domaća zbivanja u Crkvi i društvu.
Predsjedavajući Instituta mons. dr. Andrija Kopilović istaknuo je da je “Razgovor” nastao u vremenu posve različitom od ovoga našega vremena inflacije riječi, dodavši kako je živa riječ još uvijek najjače sredstvo komunikacije a dijalog najbolji način izgrađivanja zajedništva. Globalna financijska kriza nije samo financijska nego je nadasve i iznad svega kriza savjesti, čovjeka, čovječnosti. Ako moralne norme postanu relativne, ako ideala nema, onda je sve dopušteno, a čovjek je tek igračka u rukama onih koji su davno ugasili glas savjesti. Čovjek se treba vratiti samom sebi da bi shvatio sebe kao božansku datost i kao društveno suodgovorno biće. Pravda je stožerna krepost bez koje se ne može biti ni bogoobličan, niti čovjek u punini. Kao kršćani i kao Crkva trebamo biti suodgovorni za vrijeme u kojem živimo a budućim generacijama utrti put kojim trebaju ići, istaknuo je dr. Kopilović.
U predavanju “Socijalna politika i Caritas pred izazovima suvremene gospodarske i financijske krize” dr. Vladimir Dugalić podsjetio je na poruku Benedikta XVI. za Svjetski dan mira “Suzbijati siromaštvo, graditi mir”, u kojoj je naveo pet globalnih problema koji imaju moralne implikacije i izvori su siromaštva, među njima problem demografskog razvoja, pandemijske bolesti, problem zaštite djece i obitelji, problem razoružanja i svjetsku prehrambenu krizu; a kao prijedlog za rješavanje predložio: globalnu solidarnost, pravedniju raspodjelu dobara, izbjegavanje brze zarade, bolji pravni i gospodarski okvir: rješavati uzroke, a ne posljedice i promicati socijalni nauk Crkve. Navodeći brojne papinske enciklike od Lava XIII. do Benedikta XVI., predavač je pokazao da je Crkva stavila čovjeka u središte svoga socijalnog nauka. Zatim je podsjetio na temeljne zadaće države i njene socijalne politike kao i na suvremene modele te politike te konkretno opisao ulogu Caritasa pred izazovima siromaštva i suvremene gospodarske krize. Čovjek mora biti subjekt a ne objekt djelotvorne ljubavi. Karitativno djelovanje pripada molitveno-liturgijskoj dimenziji Crkve, u njoj izvire i iz nje crpi svoju snagu i po tom se razlikuje od svih drugih zajednica koje pomažu iz humanosti ili solidarnosti. Ono je izraz socijalne dimenzije otkupljenja i ne iscrpljuje se samo na razini materijalnih potreba čovjeka, nego uključuje podjednako i duhovne, kulturne i religiozne potrebe i pomoći. Može biti življeno na različite načine te pokriva podjednako i područje osobnog, individualnog angažmana kao i onog organiziranog, institucionalnog, bilo na razini župe, biskupije ili nacionalnoj i internacionalnoj razini, istaknuo je dr. Dugalić. Podsjećajući na encikliku Benedikta XVI. “Deus Caritas est” predavač je ustvrdio kako Crkva kao zajednica mora činiti ljubav ali da ta ljubav treba biti organizirana kako bi predstavljala uređen oblik služenja. U tom smislu nije dovoljno samo – na primjer – da djeca dobiju “božićne darove”, nego prije svega, da članovi obitelji imaju zaposlenje i pristojnu plaću. “Karitativno djelovanje očituje se, naime, u spremnosti pomoći čovjeku u nevolji, ali ne na način da mu želimo ponuditi samo materijalnu potporu koja ga ponižava i svodi na puki predmet asistencije, već mu pomoći da izađe iz teškog stanja. Ne smije samo liječiti pojave i simptome zla, nego mora posegnuti i iščupati sam korijen zla, istaknuo je predavač. Istaknuo je i druge oblike konkretnog karitativnog djelovanja u Crkvi i društvu: liječiti duhovnu prazninu današnjeg čovjeka te ga ispunjati duhom solidarnosti i spremnosti za žrtvu; pružati duhovnu nadgradnju jednom društvu i ugrađivati svijest o potrebi zauzeti se za drugoga; promicati pravdu u društvu; usmjeravati prema odgovarajućoj koncepciji zajedničkoga dobra i mijenjati stil života; zalagati se za duh istinske solidarnosti jer samo u svjetonazoru u kome solidarnost neće biti gledana isključivo kao nužni produkt određenog povijesnog trenutka, nego kao vrijednost utemeljena u naravi čovjeka, moguće je shvatiti tu povezanost pravednosti i solidarnosti. Potrebno je pravednost gotovo poistovjetiti sa solidarnošću i onda na tim temeljima graditi socijalno društvo. Na kraju predavanja dr. Dugalić istaknuo je da “odgoj za kršćansku dobrotvornost započinje u obiteljima, odgovornim preuzimanjem skrbi jednih za druge. I na taj način karitativno djelovanje ulazi u područje socijalne politike jer često pripomogne kada nužne potpore sa strane države izostanu”. Za organizirano karitativno djelovanje potrebna je stručnost koja se postiže stalnom edukacijom. Ona mora biti neovisna o strankama i ideologijama a nadasve mora biti besplatna ljubav. Karitativno djelovanje se može ostvarivati na župnoj razini: pomoć različitim skupinama / siromašni, bolesni (volonteri – udruga); na biskupijskoj razni putem raznih projekata koji će biti dio socijalne politike (pučka kuhinja, savjetovališta, vrtići, centri za dijete, za žrtve obiteljskog nasilja, centri za beskućnike) kao i socijalnim zagovaranjem putem peticija i drugim oblicima javnog djelovanja kojima se nastoji utjecati na društvene strukture, boreći se protiv nepravde a zalažući se za konkretno poštivanje čovjekovog dostojanstva i njegovih prava.
Nakon predavanja desetak sudionika izreklo je svoje mišljenje o predavanju ili postavilo konkretna pitanja o suodnosu globalnog porasta stanovništva i siromaštva, o problemu niskih mirovina nakon dugogodišnjeg marljivog rada, o potrebi solidarnosti u aktualnoj energetskoj krize koju bi trebali očitovati i predsjednici premijeri Putin i Juščenko. Postavljeno je pitanje i kako izbjeći trend u kojem je profit u središtu gospodarstva a ne čovjek te o problemu Crkve bogatih i Crkve siromašnih u Južnoj Americi i teologiji oslobođenja.