Zadar, (IKA) – Na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice zadarske nadbiskupije i naslovnice Zadarske katedrale, svečano prijepodnevno misno slavlje 15. siječnja u katedrali Sv. Stošije predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa zajedno s gospićko-senjskim biskupom Milom Bogovićem i brojnim svećenicima. Stošija je mučena godine 304. u Srijemskoj Mitrovici, na Božić, te s njenom svetkovinom završava Božićno vrijeme u Zadarskoj nadbiskupiji. Mons. Prenđa podsjetio je i na 17. obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske. “Hvala Bogu i svima koji su pridonijeli ostvarenju tog dara. Molimo za napredak, slogu i dostojanstvo domovine da sa svojim identitetom zauzima mjesto koje joj pripada”, poručio je. “Crkva je od svojih početaka učila da je život najveća vrednota te da ga treba poštivati i čuvati. Ali je također učila, ustrajno od početaka kršćanstva, da se taj život može darovati kao žrtva za vjernost Kristu. Zašto? Zato jer je Krist postavio zakon ‘Ako pšenično zrno, pavši u zemlju ne umre, ostaje samo. Ako li umre donosi rod’. To je zakon života a ne smrti. Takav život prelazi okvire zemaljskog i zadobiva trajnu vječnu vrijednost. Žrtvovanje zemaljskog života dobiva neprolaznu vrijednost. Takav zakon umiranja i ulaganja da bi se živjelo i sam je Krist prihvatio. On to traži od svojih učenika u svakom vremenu. Hrabro žrtvovanje života radi vjernosti Kristu postaje snažno svjedočanstvo vrijednosti katoličke vjere”, poručio je nadbiskup Prenđa, dodavši da je Crkva uvijek štovala hrabre muževe i žene, a bilo je mučenika i među mladima i djecom. Nadbiskup je govorio o osobnosti kršćana sposobnih biti svjedokom. Njihova prva vrednota je korjenito opredjeljenje za Krista koji postaje zakon života novog čovjeka koji živi po Duhu. “Tako je živjela sv. Stošija. Kad je postala kršćanka čvrsto se opredijelila za Krista. Njena vjera i nutarnje svjetlo života vodila ju je siromašnima i potrebnima, pohađala je uznike i zatvorenike. Ničeg se nije bojala”, rekao je mons. Prenđa, ukazujući i na drugo područje istinskog svjedočenja: širenje evanđelja kao snage Božje. Kršćanski mučenici činili su sve da prenesu vjeru u poganski svijet i sv. Stošija je katehizirala svog poganskog muža, rimskog časnika Publija. “Mi u Crkvi smo pred velikim ispitom vjernosti Kristu ako ne shvatimo da se zrelo prenošenje vjere i utvrđenje odvija u župi, crkvi i oko nje, katehezama za sve skupine”, poručio je nadbiskup i istaknuo treći način svjedočenja za Krista: mučeništvo. “Uloga Kristovih svjedoka još je jasnije vidljiva kad moraju pred vlastima i sudištima svjedočiti da je Krist živ, da je Bog i da mu trebaju ostati vjerni po cijenu osude i smrti. Tim putem išla je i sv. Stošija, spaljena s drugim mučenicima u Sirmijumu”, rekao je mons. Prenđa, istaknuvši da za biti dostojnim svjedočenja Krist najprije želi našu nutrinu. Zajedništvo s Bogom započinje na krštenju, produbljuje se redovitim životom sakramenata i ustrajnim i radosnim kršćanskim životom na mjestima gdje živimo, u obitelji, među prijateljima i na poslu. “Postoji svjedočenje življenog mučeništva koje se danas događa onim vjernicima koji drže moralna načela Evanđelja i slijede nauk Crkve o obitelji koja je na udaru mnogih grupa i zakonodavnih tijela. Što sve doživljavaju majke koje prihvaćaju život u obitelji, štite i bore se za nerođeni život. Izrugivane su i podcijenjene i u našim župnim zajednicama. Koliki su mladi koji odluče živjeti čistoću prije braka ismijavani? Nisu li to svojevrsna mučeništva? Eto nas pred očima svijeta koji ima svoje vrednote i svoj smjer. No mi znamo da nismo sami na našem putu. Bog nam jamči da nas ljubi, jača u teškoćama i da nam je u Kristu sve darovao”, zaključio je nadbiskup Prenđa, dodavši da su Božja riječ i primjeri svetaca temelj naše nade i sigurnosti da Bog sve vodi.