Zagreb, (IKA) – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić čestitao je 14. siječnja u franjevačkome samostanu na Kaptolu u Zagrebu 85. rođendan i 59. godinu svećeništva fra Bonaventuri Dudi i tom mu prigodom darivao Medalju hrvatskih blaženika Alojzija Stepinca i Augustina Kažotića, koja je izrađena u prigodi 10. obljetnice njegove službe zagrebačkog nadbiskupa. Kardinal Bozanić zadržao se s fra Bonaventurom i franjevcima na večeri i zajedničkome druženju. “Ovo slavlje je početak slavlja za dijamantnu misu 15. siječnja 2010. godine koju Vam želim da proslavite. Hvala Vam lijepa za sve čime ste označili Crkvu u Hrvata”, čestitao je kardinal Bozanić fra Bonaventuri Dudi.
“U vaš rodni grad Vrbik stupio sam u sedmoj ili osmoj godini kada nas je kao djecu u prigodi euharistijskoga kongresa krčki biskup Josip Srebrnić počastio lijepim žemičkama. Vi se tada niste ni rodili. I tko bi tada mislio da ćete 1989. godine biti zaređeni za krčkoga biskupa od zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića. Bili ste tada kao nekoć blaženi Alojzije Stepinac najmlađi biskup među 2500 i više biskupa Katoličke Crkve. No, to nije bilo posljednje. Godine 1997. postali ste Kuharićev nasljednik, a 2003. godine Vas je papa Ivan Pavao II. počastio kardinalskim grimizom, očito i kao nagradu za Vaš udio u dolascima Svetoga Oca u Hrvatsku. Neka Vas Bog poživi i blagoslovi”, zahvalio je fra Bonaventura Duda kardinalu Bozaniću na čestitki i daru i zamolio ga da blagoslovi njega i sve franjevce u franjevačkome samostanu kako bi cijeli život i rad franjevaca u tome samostanu i u svim samostanima bio Bogu na slavu, Svetoj Crkvi na čast i na spasenje duša.

Fra Bonaventura Duda je franjevac-svećenik, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba, bibličar, profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, prevoditelj, poliglot, pisac i pjesnik. Rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. godine, krštenjem Roko. Rano djetinjstvo proveo je u selu Krasu na otoku Krku, gdje je s pet i pol godina krenuo u pučku školu. Pohađao ju je do 1933. godine, a nakon toga školovanje nastavlja na Sušaku u građanskoj školi. U to vrijeme ministrirao je kod redovnica svetoga Križa i upoznao trsatske franjevce koje je, nakon drugog razreda, zamolio da ga prime u samostan. Primili su ga i 1935. godine poslali u Varaždin u franjevačku gimnaziju. U novicijat je ušao 1941. godine, a nakon mature 1944. započeo je studij teologije u Zagrebu. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu diplomirao je godine 1950., a u lipnju iste godine na Trsatu proslavio mladu misu. Njegov životni put 1954. godine nastavlja se u Rimu gdje je na Franjevačkom sveučilištu Antonianum postigao doktorat disertacijom o dubrovačkom dominikancu Ivanu Stojkoviću, ekleziologu iz 15. stoljeća. Nakon toga na Papinskom biblijskom institutu položio je biblijski licencijat. U Zagreb se vratio godine 1957. i ujesen postao asistentom na Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Od godine 1964. do 1969. bio je redoviti profesor i pročelnik katedre Svetog pisma Novoga zavjeta. Više puta bio je prodekan, a od 1982. do 1986. godine dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Predavao je i na različitim institutima, a uz profesorski i nastavni rad, često je sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima i objavljivao radove u stručnim časopisima i znanstvenim zbornicima. Umirovljen je 1. listopada 1993. godine, a 9. studenoga 2001. godine izabran je za profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu.

Fra Bonaventura Duda čest je i tražen sugovornik mnogih radijskih i televizijskih emisija. Sugovornik je i brojnih novinskih intervjua. Mnogi su njegovi članci, objavljeni najprije u novinama i časopisima, kasnije sabrani i izdani u obliku knjiga. Među njima trilogija popularnih komentara nedjeljnih i blagdanskih čitanja za sve tri liturgijske godine Sijač je Sin čovječji (1989.), Sjeme je riječ Božja (1987.) i U plemenitu srcu (1990.), zbornici izabranih tekstova Koncilske teme (1992.) i Rukovet domovinskih tema (1999.), obrada hrvatskih božićnih pjesama Svijeta razveselitelj, korizmeni molitveni tekstovi Isusov križni put i Sedam riječi na križu (1990.), hrvatske marijanske teme Nazaretska poruka Marijina Trsata, dvije knjige razgovora Ljudskost Božića (1995.) i Krist i naši svagdani (1996.), razmišljanja sa svojih šetnji po Mirogoju Ja Bogu povjerih svoj štap (1999.), razmišljanja o početku novoga milenija S Isusom u treće tisućljeće (2000.), razmatranja o duhovnosti Pabirci iz kršćanske duhovnosti (2008.) i ostalo.
Godine 2004. fra Bonaventuri Dudi dodijeljena je u Zagrebu znanstvena nagrada Annales Pilar Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Nagradu je primio kao jedan od prvaka hrvatske teološke misli, a jedan je i od najuglednijih suvremenih crkvenih govornika.
Godine 2008. primio je na Evangeličkome teološkom fakultetu u Osijeku Ekumensku povelju za zasluge u biblijskome ekumenizmu o 40. obljetnici izlaska Zagrebačke Biblije, kojoj je s književnikom Jurom Kaštelanom bio glavnim urednikom.
Posljednjih godina intenzivno je pripremao građu za kauzu sluge Božjega fra Alekse Benigara, pišući izvješća o njegovoj svetosti.
Fra Bonaventura Duda život je posvetio Riječi Božjoj. Krist i franjevački duh njegova su trajna svježina i nadahnuće.