Čakovec, (IKA) – Na sam spomendan pripojenja Međimurja Hrvatskoj te u prigodi 90. obljetnice tog događaja, u Čakovcu je u petak 9. siječnja održana svečanost koja je zaključena misnim slavljem koje je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak. Misa za domovinu slavljena je u župnoj crkvi Sv. Nikole biskupa ispred koje je na Franjevačkom trgu prije točno 90 godina na velikoj narodnoj skupštini donesena rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države i pripojenju matici Hrvatskoj.
S biskupom su suslavili provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Železnjak, generalni vikar mons. Ivan Godina, čakovečki i donjomeđimurski dekani preč. Stjepan Mostečak i preč. Antun Hoblaj te franjevci iz čakovečkog samostana na čelu s gvardijanom i župnikom fra Stankom Belobrajdićem, a sudjelovali su dvojica đakona te brojni vjernici čakovečke i susjednih župa, među kojima i međimurski župan Josip Posavec i predstavnici i gardisti Zrinske garde Čakovec. Nazočile su i majke i udovice poginulih redarstvenika Policijske uprave međimurske, za koje se također molilo tijekom mise koja je bila misa zahvalnica za veliko djelo koje je ostvareno u zauzimanju za slobodu i nezavisnost hrvatske domovine i hrvatskog naroda.
Pozdravljajući nazočne, domaći župnik Belobrajdić podsjetio je kako su se okupili u sjećanje na velik događaj prije 90 godina kada je pred crkvom na trgu održana misa sa skupštinom naroda Međimurja. Pozvao je nazočne da mole kako bi se domovina izgrađivala na opće dobro današnjih i budućih naraštaja. U propovijedi je biskup Mrzljak istaknuo kako se govoreći o ljudskoj povijesti ne može prešutjeti govor o Božjem ulasku u tu povijest, i to Boga koji je Ljubav, iz koje je potrebno učiti kako ljubiti Boga i ljubiti čovjeka. “Jer čovjek, koji je nadahnut takvom Ljubavlju, iskazuje brigu prema svojoj obitelji, narodu i domovini i nadilazi svoje slabosti te se događa nešto čudesno – snaga ljubavi prema temeljnim vrijednostima pobjeđuje sve zlo, pa makar se činilo da je ono jače. Božje svjetlo obasjava dobro i vodi prema pobjedi dobra”, kazao je biskup dodavši da u božićnom svjetlu treba promatrati i događanja kojih se spominje na današnji dan. Naglasio je da je sloboda Hrvatske došla uz velike teškoće i žrtve, i to nekoliko naraštaja koji su se kroz prošlost zauzimali za nezavisnost hrvatskog naroda. Podsjetio je kako povijest bilježi da su međimurski Hrvati jedinu utjehu i obranu nalazili u svojoj katoličkoj vjeri i kleru, te da je od starine sav narod u Međimurju bio veoma pobožan. Svećenici su teško osjećali nasilje mađarizacije i odnarođivanje svojih župljana, dok je više svećenika rodoljuba zbog svoje pastoralne, odgojne i prosvjetiteljske djelatnosti bilo proganjano. Međimurski kler s pukom stoga je radosno dočekao događanja koja su svoj vrhunac imala na Badnjak 1918. godine kada je oslobođeno Međimurje od mađarske okupacije. Povjesničar Horvat zabilježio je kako je narod u Čakovcu tada veselo krenuo na ponoćku u ovu crkvu gdje im je na misi istaknuta sreća koju im je donio taj Božić te su punih srca otpjevane božićne pjesme. Idući dan božićnoj misi nazočili su i svi vojnici i časnici, a otpjevana je i hrvatska himna ‘Lijepa naša domovino’. Hrvatski narod ugodno i radosno proveo je božićne blagdane uz brojne mise zahvalnice diljem Međimurja.

Nakon božićnih svečanosti 9. siječnja 1919. godine održana je na ogromnom trgu pred franjevačkom crkvom velika narodna skupština. Najprije je proslavljena misa koja je zaključena zahvalnim Te Deumom i hrvatskom himnom. Poslije mise skupštinu je otvorio o. Kapistran Geci, a nakon nekoliko govora skupština je jednoglasno donijela rezoluciju koja je bila izraz dugogodišnjih težnji i nadanja međimurskih Hrvata za pripojenjem svojoj matici domovini. “Potvrdilo se kako je svjetlo vjere uistinu ono koje vodi čovjeka prema dobru i boljitku, jer čovjek nadahnut tim svjetlom može računati i na Božju pomoć i milost”, rekao je biskup Mrzljak te istaknuo da događaj Božića nadilazi povijest jer spaja vremenitost i vječnost, pozvavši okupljene da im i ovaj spomendan na ta događanja bude nadahnut božićnim svjetlom koje vodi u budućnost. Na kraju mise, kao što je to učinjeno i prije 90 godina, otpjevana je zahvalna pjesma “Tebe Boga hvalimo”, a slavlje je zaključeno i hrvatskom himnom.

Uoči mise u dvorani ‘Zrinski’ županijske zgrade ‘Scheier’ održana je svečana akademija na kojoj je o povijesnim događanjima govorio ravnatelj Muzeja Međimurja mr. sc. Vladimir Kalšan. Podsjetio je kako je Međimurje 1861. godine pod pritiskom Mađara izgubilo svoju pripadnost Hrvatskoj koju je 1848. izborio ban Josip Jelačić. Bilo je posve prepušteno Mađarskoj koja je krenula putem postupnog, ali odlučnog procesa denacionalizacije i mađarizacije hrvatskog naroda u Međimurju. Sa stajališta hrvatske nacionalne svijesti situacija je u Međimurju bila vrlo teška. Uz patrijarhalni obiteljski život i međimursku narodnu pjesmu, hrvatski narodni duh spašavali su Katolička Crkva i dio nacionalno svjesnog svećenstva. Etnički najhomogeniji hrvatski kraj, koji je stoljećima imao mađarsku administraciju, unatoč svemu, obranio se od mađarizacije, što je pridonijelo uspjehu vojnih operacija koje su zaključene 24. prosinca 1918. godine ulaskom hrvatske vojske u Čakovec i preuzimanjem vlasti nad čitavim Međimurjem. Na Božić je predsjednik Narodnog vijeća za Međimurje dr. Ivan Novak izdao proglas narodu Međimurja povodom oslobođenja te je donesena odluka o održavanju niza narodnih skupština po mjestima i velike narodne skupštine u Čakovcu 9. siječnja 1919. godine. U nazočnosti 10.000 Međimuraca na skupštini je donesena rezolucija kojom se hrvatski narod u Međimurju zauvijek odcijepio od mađarske države kojoj je do tada pripadao “samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje”. Istoga dana, predstavnici Međimurske županije, Grada Čakovca, Općine Nedelišće, Matice hrvatske i Družbe “Braća hrvatskog zmaja” položili su vijence na grob dr. Ivana Novaka, hrvatskog preporoditelja Međimurja (1884.-1934.), na čakovečkom gradskom groblju.