Zagreb, (IKA) – U nastavku rada drugog dana katehetske zimske škole 9. siječnja predavanje na temu “Praćenje uspješnosti učenja: metode i instrumenti vrednovanja” održala je dr. Vesna Buljubašić-Kuzmanović. Predavačica je podsjetila na osnovnu terminologiju koja se koristi u svim predmetima i u samoj didaktici nastave: praćenje, procjenjivanje i vrednovanje, samoprocjenjivanje i samovrednovanje, vrednovanje drugih, ocjenjivanje i ocjene. Osvrćući se na razvojne osobine učenika koji se vrednuje, istaknula je potrebu cjelovitog pristupa, tj. Pestalozzijevu diobu: odgoj glave, srca i ruku.
Važnim u procesu vrednovanja predavačica je istaknula i ciljeve i svrhu vrednovanja i samovrednovanja nastavnika. Kao ciljeve istaknula je osiguranje kvalitete nastavnog procesa, nastavnikov osobni profesionalni razvitak, dok je kao svrhu naglasila visoku razinu profesionalnih aspiracija, otvorenost prema promjenama, voljnost za eksperimentiranje i istraživanje u nastavi, otvorenost prema kritici i postojanje samokritičnosti, dobro poznavanje svih aspekata nastave, nastavnog predmeta i odgojnog područja.
Nadalje, istaknula je temeljne pretpostavke dobrog ocjenjivanja i vrednovanja, ali i upozorila na najčešće pogreške vrednovanja i njihovo otklanjanje. Posebno je upozorila na potrebu individualizacije ocjenjivanja, te praktičnim primjerima istaknula različite tehnike prikupljanja podataka u svrhu vrednovanja. Navodeći primjere instrumenata kod vrednovanja, dr. Buljubašić-Kuzmanović podsjetila je kako je individualno vrednovanje fokusirano na napredak pojedinog učenika, a konstruira ga nastavnik uz aktiviranje učenika (pismeni zadaci, izražavanje i stvaranje, eseji). Potom vrednovanje skupnog rada je vrednovanje fokusirano na skupinu (ista ocjena) i vrednovanje unutar skupine – strukturirano učenje (napredak pojedinca i njegovog doprinosa skupnom radu). Jedan od instrumenata je i vrednovanje projektnih aktivnosti koje učenici stvaraju i razvijaju samostalno ili u suradnji s nastavnikom. Projektne aktivnosti potiču na akciju, rješavanje problema i praktičnu primjenu znanja (iskustveno, socijalno, suradničko, timsko i cjelovito – integrativno učenje, nastava usmjerena na učenika te povezivanje nastave i života). Kao posljednji instrument istaknula je samovrednovanje, kao metodu kojom učenik/nastavnik vrednuje vlastiti rad i stavlja ga u funkciju učenja i razvoja.
Na kraju izlaganja dr. Buljubašić-Kuzmanović vjeroučiteljima je predložila popis literature na hrvatskom jeziku, a potom nizom primjera iz vlastite prakse dala poticaje koji im mogu pomoći u vrednovanju vjeroučenika. Nakon završetka prijepodnevnog radnog dijela drugog dana katehetske zimske škole, vjeroučitelji su sudjelovali u tradicionalnoj akciji dobrovoljnog darivanja krvi. U tijeku popodneva nastavljen je rad u šesnaest radionica.