Autobiografsku knjigu Susan M. Stanford “Hoću li plakati sutra?” objavila je Teovizija. Ta je američka doktorica psihologije djelo napisala zanimljivo, dinamično, pa se čita u dahu poput dobroga romana. No, nažalost, ono o čemu ona piše je istinito. Imala je bolno iskustvo pobačaja i situaciju nakon toga koju je teško podnosila. Podrobno opisuje kontekst u kojemu se sve to dogodilo, i time ukazuje na mnoge nedorečenosti, nepravilnosti, krivi prioritet vrijednosti, zarobljenost novcem, pa čak i dvoličnosti u životu tradicionalnih katolika, a pogotovo narušene međuljudske odnose. Potječe iz ugledne obitelji u kojoj je otac liječnik, bez problema završava školovanje do najvišega akademskoga stupnja, ima dobre poslove, brak, muža, ali i razvod i pobačaj.
Međutim, svi tragični događaji koje je prošla, uz pomoć iskrenih prijatelja pravih vjernika, doveli su je do istinske Isusove ljubavi, koja sve prašta i iscjeljuje. Nakon što je doživjela unutarnje ozdravljenje, shvatila je da samo psihološkim metodama neće moći dokraja pomoći svojim pacijentima. Zato je tome pridodala vjeru i u devet koraka razradila liječenje postabortivne traume, čime uspješno pomaže takvim ženama. To je podrobno opisala u završnom poglavlju. Naravno, autorica time ne opravdava pobačaj, nego želi pomoći onima kojima se to dogodilo i dovesti ih do Kristove iscjeliteljske ljubavi. Usto ukazuje na višeslojne probleme u međuljudskim odnosima kada nisu utemeljeni na Isusu. Knjigu je prevela Biljana Pešorda. (ika-mj/kj)