Zagreb, (IKA) – Župa sv. Ivana apostola i evanđelista iz novozagrebačkog naselja Utrine svečano je 27. prosinca proslavila blagdan svog nebeskog zaštitnika. Svečano misno slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u koncelebraciji s biskupskim vikarom za Grad Zagreb i župnikom župe sv. Blaža preč. Zvonimirom Sekeljem, župnikom župe Tijela Kristova u Sopotu Josipom Dombovićem i domaćim župnikom i novozagrebačkim dekanom preč. Josipom Golubićem.
U propovijedi je biskup Šaško podsjetio kako je sv. Ivan bio među prvom četvoricom pozvanih apostola, no kao i drugi i on je pobjegao nakon što su Isusa odveli, ali se vratio pod križ, a mogao je to radi ljubavi. Ljubav zna trčati, zna ići ispred drugih, zna i čekati da bi iskustvo ljepote, ključno iskustvo u životu čovjeka bilo življeno zajednički, rekao je biskup. Ivan govori o znamenjima, ne o čudima da bi nas vodio prema zreloj i vjerodostojnoj vjeri. Zbog dubine o kojoj Ivan piše i naviješta, lako je zamisliti da mu je osim vlastitoga iskustva, prvi izvor bila Blažena Djevica Marija.
U prvoj poslanici on izražava iskustvo učenika i svjedoka, ističe ono što je doživio svojim osjećajima. Zbog toga se kršćanski navještaj ne ograničava samo na riječ, već postaje pozivom da mu se priključe i drugi. Nama koji smo vidjeli i čuli, nama koji s njim blagujemo i to ne radi potrebe da drugi dođu s nama na istu razinu, nego zato da bi zajedno s nama mogli doživjeti pričest, zajedništvo s Nebeskim Ocem. Kršćanstvo nije uvjeravanje, već poziv na življenje ovdje na zemlji, podsjetio je biskup Šaško, jer Bog je postao tijelom da bismo ga čuli, vidjeli, da bismo živjeli svoju tjelesnost, kao prostor Božjeg očitovanja jer drugog sredstva nema. Dok se kultura življenja sve više virtualizira, dok želi zanemariti tjelesnost raznim tehnikama koje žele izaći iz opterećenosti tijelom, svijet proživljavati mimo tjelesnosti, istodobno smo svjedoci zlostavljanja tijela, iskorištavanja tijela, nepoštovanja prema tijelu i eksperimentiranja tijelom. Kršćanstvo nasuprot tome čuva dostojanstvo tijela. Izbjeći površnost i sentimentalnost u vjeri, a to znači izbjeći i razočaranost vjerom, znači prepoznati događaje i doživljanje, prepoznati konkretne ljude po kojima se Gospodin objavljuje. Stoga dobro poznavanje Svetoga pisma znači dobro poznavanje života onih koji su ostavili trag svoga iskustva s Bogom, no to poznavanje otvara i prostor vjeri, te postaje privlačan život čovjeka koji istinski vjeruje i život zajednice koja živi Radosnu vijest.
Danas se povjeravamo sv. Ivanu, njegovom iskustvu vjere, njegovu življenju Krista, da bismo ušli u otajstvo Kristova trpljenja jer je on više od drugih uspio doživjeti ono što je mnogima nemoguće. I neposredno nakon Božića kada je božićni sjaj još tako sjajan i svjež neočekivano dolazi Evanđelje o Uskrsnuću. Da bismo razumjeli, da bi naš Božić imao smisla potreban nam je upravo Uskrs. Svečano slavimo rođenje djeteta, jer ga već prepoznajemo kao raspetoga, kao uskrsnuloga. Slavimo svoje spasenje, radi toga jer nas dira vijest o Bogu koji je iz ljubavi postao čovjekom, i što će ponovno iz ljubavi umrijeti za svakoga. Božić ne stvara svijet po mjeri čovjeka, nego čovjek i svijet po mjeri Boga. Mjerilo Božje ljubavi je Božić, podsjetio je biskup Šaško, te je na kraju propovijedi pozvao za nasljedovanje sv. Ivana u pisanju Evanđelja vlastitim životom.
Na kraju mise, zahvaljujući biskupu Šašku, župnik Golubić podsjetio je da je poput pravog pastira u ovu župu gotovo svake godine u prigodi blagdana zaštitnika župe dolazio kardinal Franjo Kuharić. Tu tradiciju nastavljaju pastiri kojima je danas povjereno vodstvo zagrebačke Crkve kako bi s narodom podijelili sve njegove radosti, muke, križeve i strahove. Župnik je zahvalio i župljanima koji se nesebično daruju da bi se u zajednici osjetio duh zajedništva. Kratko je podsjetio na radove koji su napravljeni tijekom godine, te najavio radove koji predstoje sljedeće godine kako bi se privelo kraju uređenje crkve i okoliša.
Misno slavlje pjevanjem je uveličao župni mješoviti zbor.