Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca objavila je sa suizdavačem Hrvatskim književnim društvom sv. Jeronima ponovljeno treće izdanje knjige Yvesa Ivonidesa (o. Ivon Ćuk, OFMConv.) “Zvijezde koje ne zalaze”.
Riječ je o knjizi o dvadeset velikana Crkve koja je prvi puta objavljena godine 1976. pri HKD sv. Jeronima. I nakon toliko godina knjiga je tražena kako od svećenika, tako i od vjernika laika, a razlog je tome što je poruka Ćukovih “zvijezda” uvijek aktualna. One ne blijede i ne gasnu, premda je riječ o velikanima iz prvih stoljeća kršćanstva.
Knjiga je podijeljena u četiri dijela. Na početku svakog dijela autor donosi osnovne značajke vremena u kojem su živjeli i djelovali pojedini velikani. U prvom dijelu posvećenom velikanima drugoga stoljeća nalazimo Ignacija iz Antiohije, te odlomak iz pisma Rimljanima. Slijedi Justin Rimski i zapis o krštenju. Posljednji velikan u prvom dijelu je Irenej iz Liona i odlomak iz njegova razmišljanja o euharistiji iz Irenejeve knjige “Protiv hereza”. U drugom dijelu obrađeni su velikani trećeg stoljeća. Autor piše o dvojici velikana iz Kartage Terturijanu, koji je bio “čovjek velikog intelektualnog raspona i vulkanskog temperamenta”, i Ciprijanu koji “ne strši, ne propinje se, ne stvara buku, ali donosi osvježenje i život”. Slijedi Klement iz Aleksandrije, svjedok da istinski mislioci uče zato da bi postali bolji, više ljudi. Riječje i o prvom kršćanskom filozofu koji je dotaknuo odnos između razuma i vjere. Posljednji velikan trećeg stoljeća je Origen, jedan od najjačih duhova čovječanstva. U dijelu velikana četvrtog stoljeća autor piše o Atanaziju iz Aleksandrije kojem je bilo suđeno da cijeli život provede u ratu. Povijest ga je ocijenila kao stup Crkve. Tu nalazimo i Hilarija, originalnog i dubokog mislioca. Slijede Bazilije iz Cezareje, sjajan pisac i vrstan apologet, potom Grgur Nazijanski teolog, asket i mistik. Iz ovog stoljeća autor ističe i učitelja Crkve Grgura iz Nise u Kapadociji, pjesnika i pisca biblijskih komentara Efrema iz Nizibija, te Ćirila Jeruzalemskog, svećenika i govornika. Mjesto među velikanima četvrtog stoljeća našao je i Ivan Zlatousti veliki lik crkvene povijesti, ponajprije govornik, kao i Ambrozije iz Milana, koji je između ostaloga bio pravi revolucionar na socijalnom planu. Autor podsjeća i na velikog Dalmatinca Jeronima. Uz njegovo ime ističe kako je on bio bistar, živ, lukav, izvrsna pamćenja, osjetljiv, raspaljiv, donekle i zavidan, sarkastičan, ironičan, ubojit, nepopustljiv, a sve se to može reći jednom riječju tvrdoglav. Posljednji iz ovog stoljeća je Augustin, koji je od čovjeka razuzdana života postao eminentni psiholog među teolozima. U posljednjem dijelu knjige autor predstavlja dva velikana iz petog stoljeća – Ćirila Aleksandrijskog i Lava Velikog. (ika-mb/kj)