Zagreb, (IKA) – Tema posljednjega Teološkoga četvrtka ove godine u organizaciji Kršćanske sadašnjosti u Zagrebu bila je 18. prosinca “Stvaranje, znanost i religije”. Uvodničari su bili doktor prirodnih znanosti Josip Balabanić i doktor teologije Tonči Matulić, a moderator pomoćnik direktora KS-a Anton Šuljić. Dr. Balabanić je na početku kazao kako sve tri abrahamske monoteističke religije (židovska, kršćanska i islam) imaju neke zajedničke istine, među kojima je prva da je Bog apsolutni stvoritelj neba i zemlje. Za kršćanina je objavljena vjerska istina o stvaranju svijeta i čovjeka, što se ispovijeda u Vjerovanju. U prva tri poglavlja Knjige postanka već je određena teologija stvaranja, rekao je. “S pojavom novovjekovne znanosti, rušenjem geocentrizma i pojavom teorije evolucije mijenja se stara slika svijeta. Tada je nastao problem kako shvatiti Bibliju, religioznu knjigu, kad nam govori i o stvarima kojima se inače bave prirodne znanosti, a sad te prirodne znanosti imaju o prirodi i čovjeku nove, često oprečne spoznaje”, naglasio je Balabanić. Spomenuo je slučaj Galileja i Darwina te razdoblje kada je došlo do velikih otpora i dilema ili Biblija ili evolucija. Naveo je znanstvenike koji su pozivali na mirno suočavanje s najnovijim dostignućima povijesnih i prirodnih znanosti, ili su pak dokazivali kako darvinizam nije u suprotnosti s kršćanstvom: Frederick Temple, Aubrey Lackington Moore, isusovac Pierre Teilhard de Chardin. Balabanić je govorio i o dilemi stvaranje ili evolucija koja kod nekih znanstvenika ne postoji. Bog je imanentan u prirodi, Biblija je religijska knjiga, a ne prirodoznanstveni priručnik, rekao je.
Dr. Matulić pojašnjavao je metodološko razgraničavanje kako Bog stvara. Svi vjerujemo da je Bog stvoritelj, ali smo se namučili pitanjem kako stvara. Postoje tri koncepta kojim teologija pokušava objasniti Božje stvarateljstvo: stvaranje iz ničega (iz Boga na vani, iz nepostojanja u postojanje); stvaranje u smislu učinka (iz svijeta na Božje otajstvo; mora se pokazati u prostorno-vremenskom dinamizmu stvaranja); i neprekinuto stvaranje (odnos teologije i prirodnih znanosti danas kada vlada evolucijska paradigma). Zaključuje kako teologija stvaranja nije isto što i Bog stvoritelj. Zatim je govorio o trijadama creatio, ratio, evolutio; te zajedništvu logosa i ljubavi, odnosno agape.
Matulić je naveo Einsteinovu misao: “Religija bez znanosti je slijepa, a znanost bez religije je šepava”. Pozivajući se na Knjigu postanka o stvaranju, otkriva se i smisao i značenja čovjeka, antropologija, rekao je. Slijedi trijada Bog, čovjek, svijet. Prirodna znanost istražuje kakav je svijet u sebi, te je zato važna kao posredni čimbenik. Božja stvarateljska volja je vječna, kazao je. Evolucija daje povijesni kontekst čovjeka.
Matulić je objasnio i trijadu intelectus, ratio, intelectus. U tome je važna distinkcija između umne i racionalne spoznaje. Um i razum su dva različita modela, a ne dvije različite duhovne moći kojima čovjek istražuje i otkriva istinu. Svodilo bi se na umni uvid, racionalizaciju i novi umni uvid. Zatim je prema Tomi Akvinskom trijada: adequatio, asimilatio, intentio. Sljedeća trijada je fizika, matematika, metafizika. Drugi vatikanski koncil govori o teologiji stvaranja u pastoralnoj konstituciji “Gaudum et spes”, gdje je posebno važno uvodno predavanje, zaključio je dr. Tonči Matulić.
Idući Teološki četvrtak Kršćanske sadašnjosti održat će se 26. veljače. U siječnju ga neće biti zbog Teološko-pastoralnoga tjedna.