Rijeka, (IKA) – Godina koju je papa Benedikt XVI. posvetio sv. Pavlu, prilika je da dublje ispitamo te sebi i drugima bolje osvijestimo “kakve je sve mrakove Kristovo svjetlo tijekom dvije tisuće godina europske i naše povijesti rastjeralo, koje su vrijednosti pod blagotvornim utjecajem njegovih zraka izniknule i razvile se, od čega nas je ono oslobodilo i za kakvu vjeru i nadu osposobilo”, ističe riječki nadbiskup Ivan Devčić u božićnoj poruci vjernicima. Što više budemo napredovali u otkrivanju svojih “kršćanskih korijena”, a time i svoga identiteta, to će u našem duhu jasnije dolaziti do izražaja spoznaja da je sv. Pavao ne samo jedan od utemeljitelja kršćanstva na tlu Europe nego i jedan od njezinih duhovnih otaca, kojega bi se doista svi, kršćani i oni koji to nisu, sa zahvalnošću trebali sjećati. Osvrćući se na tvrdnju iz poslanice Rimljanima “Noć poodmače!” nadbiskup među ostalim tumači kako navedeni citat kod sv. Pavla znači da se noć bliži kraju, jer dan samo što nije svanuo: “Kod njega se iskaz ‘noć poodmače’ ne odnosi na najtamnije razdoblje noći, nego na trenutak kad ona slabi pred nadolaskom novog dana, novog svitanja. To ne znači da se i prema Pavlu ne trebamo brinuti kako preživjeti noć. Ali kršćanima to ne smije biti prva i jedina briga jer oni su, kao Kristovi sljedbenici, pozvani u srcu noći naviještati nadolazak novog dana i s njim nove nade, suprotstavljajući se upravo time moći i zavodljivosti noći. U tom su smislu oni, poput sv. Pavla, ljudi nepobjedive nade, ljudi za koje noć nema zadnju riječ. I upravo bi zato iznevjerili sebe i svoje poslanje ako bi samo skrštenih ruku kukali nad mrakom, pridružujući se zlogukim prorocima. Umjesto kukanja, kršćanima je zadatak prepoznati svjetlo koje se rađa i paliti svijeću kako bi mu pomogli da se raširi”, piše nadbiskup Devčić.
Kristovo svjetlo dostupno je siromašnima i bogatima, prezrenima i uglednima, neukima i učenima, svima koji ga iskrena srca traže i žele primiti. No, Krist nas ne poziva da mu se pridružimo samo u molitvi i promatranju borbe između svjetla i tame nego da se skupa s njime sami uključimo u tu borbu, da budemo Božjim suradnicima u stvaranju novog svijeta. Kršćanski se život ne svodi na pasivno promatranje kako se u svijetu svjetlost i tama bore i razdjeljuju nego uključuje, i aktivno sudjelovanje u toj borbi na Božjoj strani. Crkva ne prestaje pozivati vjernike da se ispitaju u čemu su sagriješili protiv Boga i bližnjega, da se za to pokaju te u sakramentu pokore zatraže od Gospodina oproštenje. Sustvaratelji novoga svijeta možemo postati samo ako najprije istjeramo mrak grijeha iz vlastitog srca, ako počnemo najprije sebe popravljati. Da bismo za tu borbu bili sposobni, ističe riječki nadbiskup, nisu nam dosta naše ljudske sile nego nam je prije svega potrebna Kristova milost. Zato nam Pavao odmah upućuje i drugi poziv: “Zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom”. “Kristom se zaodjenuti” znači s “Kristom se poistovjetiti”, a to uključuje življenje i djelovanje poput njega. Stoga božićnu čestitku nadbiskup Devčić zaključuje željom: “Neka nam, braćo i sestre, ovo sveto božićno vrijeme bude prigodom da se sa zahvalnošću sjetimo svoga krštenja i krštenja svoje djece i svojih najdražih, ali i da se ispitamo živimo li i borimo li se kao oni koji su ‘Kristom zaodjenuti’. Ustajmo, stoga, i bdijmo s Kristom, kako bismo s njime bili sudionicima u njegovoj borbi protiv grijeha i smrti, ali i svjedocima veličanstvene pobjede života nad smrću, novoga dana nad starom noći, pobjede koju nam je on izvojevao svojim rođenjem u betlehemskoj noći i svojim slavnim uskrsnućem u praskozorje trećeg dana”.