Zadar, (IKA) – Postoji škola u kojoj djeca koja inače u standardnom školskom sustavu sjede u zadnjim klupama negdje drugdje zauzimaju prvo mjesto. A koliko je bogatstvo njihovih osmijeha i radosti, plod uloženog rada s njima i umnoženih talenata koje društvo inače ne primjećuje, potvrđuje deseta godišnjica djelovanja “Male škole” u sklopu Caritasa Zadarske nadbiskupije. Proslavljena je u ponedjeljak 15. prosinca susretom djece polaznika te Škole i zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe. Školu je u deset godina rada pohodilo 350 djece, a trenutačno je u njoj skupina od 17 djece koja je pred nadbiskupom izvela i prigodan recital i scenski prikaz. Škola je otvorena svaki dan u prostoru zadarskog Caritasa od 8.30 do 11 te od 16 do 18.30 sati, kada se djecu poučava, pomaže u pisanju zadaća i poslužuje im se marenda. U školi djeluju socijalna radnica Mirjana Tadić, ujedno i zamjenica ravnatelja zadarskog Caritasa, psihologinja za terapeutski rad s djecom i njihovim roditeljima, dvije volonterke koje poučavaju strani jezik i učitelji razredne nastave, bračni par Stoja i Petar Matić. “Oni djeci ne prilaze kao učitelji nego kao roditelji, što je posebno vrijedno i korisno kod djece koja žive sa samohranim roditeljima, pa se vidi tko djetetu nedostaje. Ako djetetu nedostaje otac veže se uz učitelja a ako mu fali majka veže se za učiteljicu”, kaže Mirjana Tadić, dodavši da ta djeca u školama koje pohađaju obično sjede u zadnjim redovima, a tu im se pridaje značaj i ukazuje na njihovu vrijednost bez obzira na teže okolnosti u kojima žive. Polaznici Male škole imaju probleme u učenju jer za to nemaju uvjeta u obiteljima zbog manjka stambenog prostora, ili su roditelji bolesni a neki se ne snalaze u novom sustavu školstva da pomognu djeci u potrebnom iz školskog programa. Rad Male škole je vrijedan i trebamo ga njegovati, poručila je Tadić, istaknuvši da se za njihovim primjerom već drugu godinu zaredom povela i zadarska OŠ Šimuna Kožičića Benje. Sada i ta škola, prema programu Male škole, radi s djecom iz kritičnih obitelji slabijeg životnog standarda. Time su rasteretili Caritas jer djeca iz te velike škole više ne dolaze u Malu školu. Tadić je posebno zahvalila Gradu Zadru koji Malu školu financira s čak 100.000 kn godišnje, što je još jedna potvrda uspješne suradnje Grada i Caritasa. Proteklih godina program Male škole pomagalo je i Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.
“Radostan je trenutak kad biskup dolazi među najmlađe. Poseban je doživljaj vidjeti kako djeca iz godine u godinu tu nalaze svojevrsno utočište. Djeca su radosna, osjećaju se dobro, vidim da doživljavaju da su voljeni. Najmlađi su najotvoreniji, najneposredniji i izraz iskonske ljudske radosti i jednostavnosti koja plijeni i starije”, rekao je mons. Prenđa izražavajući priznanje tom radu vrijednom truda i sredstava. “Mala škola čini veliko dobro”, poručio je nadbiskup s kojim su djeca opušteno i ležerno razgovarala dodirujući i njegov biskupski križ. “Pitali su čiji je to grb, otkud mi to, zašto ga nosim, je li to srebro. Sve ih je zanimalo. Nisam doživio nikakvu distancu između njih i sebe. Uistinu su neposredni. To je ta dječja izvornost koja ima svoju antenu – osjećaju tko ih voli i prihvaća; nisu proračunati i intuitivno pristupaju čovjeku. Doživljavaju da ih se prihvaća pa uzvraćaju. Ugodno je doživjeti trenutke kad je čovjek s njima opušten jer su djeca velika radost”, rekao je mons. Prenđa. U prilog njihove spontanosti govori i reakcija jednog djeteta koja je izazvala oduševljenje prisutnih, priznanje i ‘kapitualciju’ i samog nadbiskupa na tolikoj iskrenosti. Naime, kad im je nadbiskup rekao da će im, između ostalog, darovati i medaljicu, osmogodišnji Mario je odmah upitao: “Je li zlatna?” “Sve što se čini u Caritasu je u prilog čovjeka. Smisao Božića je poziv da se čovjeka vidi, razumije, pomogne, podrži i da osjeti blizinu. To činimo potaknuti vjerom, imamo duboki i pravi motiv da to činimo. Lice djeteta koje častimo u jaslicama i u njemu vidimo živog Boga, to Božje lice prenosimo u lica djece i drugih ljudi. To je ono veliko što kršćanstvo nudi svijetu – prepoznati u svakom čovjeku lice Božje – to je smisao Caritasa i uopće djelovanja Crkve”, zaključio je nadbiskup Prenđa.