Zagreb, (IKA) – Na svetkovinu Bezgrešnoga začeća Blažene djevice Marije, 8. prosinca, koncelebrirano euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli franjevki od Bezgrešne na zagrebačkom Pantovčaku predvodio je pomoćni zagrebački biskup dr. Ivan Šaško. Nije čest slučaj da mogu dvije godine za redom biti u istoj zajednici koja slavi svoju središnju proslavu. Radosno dolazim k vama, čestitam vam svetkovinu Bezgrešne, i ponovno vas nalazim u zajedništvu vjere, te mi izgleda kao da nastavljamo prošlogodišnje slavlje, isto otajstvo, ali ispunjeni životnim iskustvom u kojemu je Božja riječ dobila životniji odjek, istaknuo je u pozdravu mons. Šaško.
U kapelici punoj vjernika, župljana i prijatelja zajednice, koncelebrirao je domaći župnik sv. Kvirina Franjo Tkalčec, koji je pozdravio biskupa i sestrama čestitao blagdan, a pjevao je mješoviti župni zbor sv. Kvirina. U homiliji je biskup Šaško istaknuo i aktualizirao nekoliko aspekata svetkovine Bezgrešnog začeća BDM. Današnja je svetkovina proslava otajstva pogleda onkraj granica ljudskosti. Usuđujemo se gledati u oči neshvatljivoj zbilji, jer smo sklonjeni u obećanje života Boga koji nam svojom svemogućom ljubavlju jamči da ćemo usred opasnosti izići kao pobjednici s biljegom križeva. Opasnost današnjoj hrvatskoj kulturi jest suptilno zamračivanje toga darovanoga pogleda koji ide onkraj prijetnja zemaljskoga, poručio je biskup Šaško.

Upozorio je zatim na aktualne obmane: “U adventskim i božićnim danima pokušat će nam se na životni stol postaviti sredstva koja bi trebala ublažiti tamu života; na trenutak nas zavarati i nekršćanski nas uvući u površnu igru sa samim sobom. No, kršćanstvo ispovijeda u marijanskoj poniznosti da je život nerazumljiv, da prolazi kroz smrt, da oduzima ono što nam se čini da nam odjednom pripada. Ako počnemo graditi ideologiju svojih prava, a ne istinu darovanosti, kultura će biti zarobljena u bezizlazje, u ideologiju ovostranosti. A ako se kršćanski suočavamo sa zbiljom križa, tada smo sposobni primiti od Boga dar nade koja oslobađa. Te nade nema, ako ne postoji otajstvo današnje svetkovine”. Na toj pozadini je istaknuo potrebu odgovornosti kršćana, koja zna da je čovjek biće grijeha i mogućnosti propasti, ali prihvaća razliku između onoga što čovjek u svojoj krhkosti jest i onoga što treba biti. To nas čini moralnim bićima koja znaju da nije svejedno kako živjeti, istaknuo je.

Došli smo čestitati našim dragim sestrama i zajedno s njima slaviti otajstvo života ovdje u samostanu, gdje ne smijemo previdjeti govor toga otajstva u njihovim životima. Ove redovnice postaju znakom zauzetosti za dobro koje ne previđa tamu; znakom kršćanske odgovornosti koja živi od uskrsnuća. Njihova se odjevenost u drukčijost ne može previdjeti; njihova predanost koja nema ovozemni interes traži našu potporu i pridruženost. Zahvaljujem im za hrabrost i očitovanje vjere; za odgovornost kada nije lako nositi prepoznatljivost Kristova križa i poziva; kada se suoče s nerazumijevanjem i vlastitim kušnjama; kada je mjera križa i za njih preteška za očitosti u koje su uronjene kao uskrsna neočitost. Hvala vam za produžen Marijin da. Hvala za dobro kojim druge, osobito djecu, učite kršćanskoj kulturi neobične radosti koja pripada vječnosti, zaključio je biskup Šaško.

Nakon mise sestre su zajedno s mons. Šaškom, župnikom Tkalčecom i okupljenim vjernicima uz malu zakusku nastavile slavlje središnjega blagdana svoje Družbe.