Zagreb, (IKA) – Uredništvo Glasa Koncila obratilo se zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću s molbom da odgovori na pitanje: U utorak 2. prosinca 2008. godine hrvatskoj je javnosti predstavljen prijedlog Nacionalnoga okvirnog kurikuluma. Tim je predstavljanjem spomenuti dokument ujedno stavljen i na javnu raspravu. Taj dokument predlaže uvođenje novoga nastavnoga predmeta Religijske kulture kao alternativnog predmeta školskom vjeronauku. U medijima su, nakon predstavljanja, uslijedile neke izjave i članci koji ili očituju nesnalaženje ili prozivaju Crkvu i ističu njezino neslaganje s tom inicijativom, stoga Vas molimo da iznesete svoj stav o alternativnom predmetu školskom vjeronauku.
Kardinal Bozanić odgovorio je: Pozdravljam inicijativu uvođenja alternativnoga nastavnog predmeta u osnovne škole koji će pohađati oni učenici koji ne sudjeluju u vjeronauku. Crkva je bila od samog uvođenja vjeronauka u hrvatski školski sustav otvorena za uvođenje alternativnog predmeta za one učenike koji ne upisuju vjeronauk. Za razliku od osnovne škole, u srednje je škole uveden alternativni predmet Etika školske godine 1995./96. U osnovnoj školi, međutim, unatoč različitim nastojanjima dosada takav predmet nije uveden. Svaki učenik odnosno roditelj ima pravo izabrati između vjeronauka i drugog alternativnog predmeta, jer svaki učenik ima pravo upisati predmet koji će mu omogućiti postavljanje pitanja smisla i vrijednosti te stjecanje temeljnoga poznavanja religija.
Uvođenje takvog predmeta pridonosi većoj odgovornosti i rješava pitanje nastavne aktivnosti učenika koji ne upisuju vjeronauk. Omogućuje, također, da se u nastavi vjeronauka postave primjereniji zahtjevi. Alternativni predmet pridonosi, nadalje, učvršćivanju vjeronauka u školskoj satnici. Dosada se, naime, događalo da se vjeronauk u nekim školama stavljao u nulte ili zadnje sate ili čak u suprotnu smjenu zbog onih učenika koji nisu upisali vjeronauk. Alternativni predmet olakšava stoga organizaciju i izvedbu školskog vjeronauka.
Nacionalni okvirni kurikulum predlaže da naziv tog predmeta bude Religijske kulture. Budući da je religijska kultura sastavni dio školskog vjeronauka i jer je to naziv koji se negdje upotrebljava za predmet koji mi nazivamo vjeronauk, smatram da bi takav naziv mogao unijeti određenu zbrku i nerazumijevanje posebnosti svakog od tih dvaju predmeta. Stoga predlažem da se pronađe prikladniji naziv, kao na primjer: Etički odgoj i religije, ili neki drugi, koji bi jasnije naglasio sličnosti ali i razlike između dva alternativna predmeta.