Lepoglava, (IKA) – U nastavku znanstvenoga skupa o kardinalu Alojziju Stepincu 5. prosinca u Lepoglavi održana su izlaganja u tematskom bloku “Recepcija Alojzija Stepinca nakon osude, beatifikacije i danas”. O doprinosu hrvatskog iseljeništva promociji Alojzija Stepinca govorio je mons. Vladimir Stanković. Kao dugogodišnji ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, mons. Stanković skupu je argumentirano predstavio kako je hrvatsko iseljeništvo stalno pratilo zbivanja oko zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i nastojalo o tome informirati najprije svoje redove a onda pravu istinu o njemu proširiti i među stanovnike dotične zemlje i posebno tamošnju Crkvu zainteresirati za progon Crkve u Hrvatskoj i tako opovrgnuti laži i klevete jugoslavenskih diplomatsko-konzularnih predstavnika. Tako je još u tijeku Stepinčeva tamnovanja u Lepoglavi newyorški kardinal Francis Spellman dao katoličkoj gimnaziji ime “Archbishop Stepinac High School”, a poslije beatifikacije nadbiskup Melbournea njegovo poprsje stavlja ispred svoje katedrale, sve na nagovor i molbu naših iseljenih svećenika. Mons. Stanković podsjetio je i kako su hrvatski inozemni misionari na kraju Teološko-pastoralnog tjedna godine 1981. u Zagrebu dali izjavu u kojoj se ističe kako hrvatski svećenici i vjernici u inozemstvu kardinala Alojzija Stepinca smatraju prvorazrednom duhovnom veličinom. Stoga je na kraju izlaganja Stanković istaknuo kako se može tvrditi da bez Kuharića, Benigara, Horvata, Cecelje i tolikih nama nepoznatih i samozatajnih pojedinaca u hrvatskoj dijaspori ne bi bilo ni 3. listopada 1998. niti 21. rujna 2008.
Nastavljajući se na prethodnu temu, dr. Vladimir Horvat DI u izlaganju “Komentari izjava crkvenih dostojanstvenika uz beatifikaciju” podsjetio je kako je u povodu beatifikacije HINA sakupila izjave crkvenih uglednika o Stepincu. Tako se tu našlo 12 najviših crkvenih dostojanstvenika iz svijeta i domovine, te 4 poznata hrvatska crkvena djelatnika. U ovoj prigodi, Horvat se posebno osvrnuo na izjavu današnjeg pape Benedikta XVI. Kardinal Ratzinger tako Stepinca povezuje s Hrvatom kojeg spominje Dante. Ocjenjujući Stepinca, koji je 1934. godine izabran za koadjutora, Ratzinger je istaknuo kako promaknuće nije smatrao napretkom u vlastitoj karijeri, već kao vlastito žrtvovanje. Nadalje, Ratzinger je istaknuo kako je kardinal Stepinac bio prosvijetljene savjesti, te se kao čovjek kršćanske savjesti protivio totalitarizmu. Postao je Božjim odvjetnikom na zemlji, braneći prava čovjeka da živi s Bogom. Dakle, nije se bavio politikom, već je branio Božju stvar, a na taj način i ljudska prava. Nije nikada mrzio, jer je njegova savjest bila uronjena u Kristove lice, rekao je na kraju predstavljanja izjave kardinal Ratzingera Horvat.
Preč. Andrija Kišiček osvrnuo se na odnos bl. Stepinca i Lepoglave: od zatvora do hodočasničkog mjesta. Podsjetio je kako nakon duge prosvjetiteljske tradicije vezane uz ovo mjesto, Lepoglava 1946. godine “otvara” novu stranicu: pristižu zatvorenici koji nisu prihvaćali komunistički svjetonazor i postupke. Njihovom osudom uz Lepoglavu se počinje vezati novi sinonim: mučeništvo. Kišiček je kratko podsjetio kako su se zatvorenici sa strahopoštovanjem odnosili prema Stepincu, a njegova pojava je kod njih otkrivala ponos, ljubav i najdublje poštovanje prema čovjeku koji je u to vrijeme ponosno uzdignute glave, odjeven u svećeničko odijelo prolazio ispred njihovih prozora. I stanovnici Lepoglave, posebice pobožne žene, nisu se dale prestrašiti. Pjevanje marijanskih i drugih pobožnih pjesama lepoglavskih žena koje je prodiralo u zatvor, mnogo je značilo Stepincu. No, ističe Kišiček, Stepinac je “još” u Lepoglavi. Nakon obnove mjesne crkve, postavljen je oltar pred kojim je u zatvoru molio Stepinac. Pred oltar dolaze po duhovnu okrepu starije žene i muškarci koji se sjećaju vremena njegova zatočeništva, ali sve češće pred oltarom se zaustavljaju mladi. Na kraju je lepoglavski župnik izrazio nadu da će Lepoglava po zagovoru dobiti samostan bosonogih karmelićanki, a sam Stepinac uskoro biti proglašen svetim. Neka Gospodin dopusti da to bude u Lepoglavi gdje je započeo svoju proslavu – mučeništvo, zaključio je Kišiček.