Bučje, (IKA) – U župnoj crkvi u Bučju 28. studenoga na misi zadušnici za preminulog župnika mons. Ignacija Fostača okupilo se šezdesetak svećenika, rodbina, brojni vjernici iz župe Bučje i Lipovljani u Požeškoj biskupiji. Slavlje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević koji je istaknuo vjernost, neumorni rad i plemenitost mons. Fostača. Podsjetio je na važnije nadnevke i događaje iz svećenikova života. Rodio se 31. siječnja 1938. u Stupničkim Kutima, filijali župe Bebrina, nadbiskup Franjo Šeper zaredio ga je za svećenika 29. lipnja 1964. Službovao je u Kutini i župama Kratečko i Lonja, a u rujnu 1971. povjerena mu je na upravu velika i zahtjevna župa Lipovljani, u kojoj ostaje župnikom punih trideset godina. Bio je član Prezbiterskog vijeća i novogradiški dekan. Nakon srčanog udara i oporavka u Lipovljanima je 1997. dočekao utemeljenje Požeške biskupije, kojem se iskreno radovao. Kolikogod je s ograničenom funkcijom srca bio spreman nositi i dalje teret te župe, rado je poslušao savjet da prijeđe na manje zahtjevno mjesto te je prihvatio imenovanje za župnika u Bučju 2. srpnja 2001. Biskup je istaknuo da manja župa nije smanjila njegov pastirski žar, nego se Fostač na sebi svojstven način sav dao na nastojanje oko produbljenja duhovnog života, kako u samom Bučju, tako u Brodskom Drenovcu, Zagrađu i Lovčiću. Ostat će upamćen kao svećenik osobite srdačnosti u susretu s ljudima, uvijek pun duha i duhovitosti. Za svaku prigodu i susret sročio bi stih i u njemu na jednostavan način svjedočio evanđeosku istinu i ljudsku blizinu. Bio je svećenik ozbiljne duhovnosti, koju je njegovao u iskrenoj svakodnevnoj molitvi i pobožnosti, savjesnom vršenju svoga poslanja, bratskom odnosu prema svakom svećeniku, poštovanju prema Svetom Ocu i biskupima. Resila ga je posebna zauzetost za duhovna zvanja te se silno radovao mladim misama, na njima je sudjelovao i oduševljavao vjernike da i oni budu dionici tih slavlja. Sinovski je bio odan Isusovoj Majci, išao od djetinjstva na hodočašće u Kloštar, a u novije vrijeme Gospi brze pomoći u Slavonski Brod i Gospi od suza u Pleternicu, kamo je svoje župljane poticao i vodio na devetnicu i hodočašće, požrtvovno im služio u ispovjedaonici, rado im govorio na propovjedaonici i pobožno s njima i za njih prinosio svetu žrtvu na oltaru. Tim svećeničkim žarom, nastojeći biti s vjernicima u svakom dijelu svoje župe, proslavio je nedavno svetkovinu Svih svetih i Spomen svih vjernih mrtvih. U tom pastoralnom naporu srce mu je oslabilo te je smješten u požešku bolnicu, pa prevezen u Zagreb na dodatnu bolničku obradu, ali srce nije izdržalo te je minuloga 25. studenoga umro u 71. godini života i 45. svećeništva. Biskup je podsjetio na Papino odlikovanje kada je 7. prosinca 1999. bio ubrojim među njegove kapelane s pravom na titulu monsinjora. Nakon popričesne molitve uime svećenika Pleterničkoga dekanata i cijele biskupije oproštajnu riječ uputio je dekan Antun Ćorković, uime vjernika župe Bučje zahvalio je Mladen Itrak, a uime mladih Vesna Japundžić. Na mjesnom groblju u njegovim rodnim Stupničkim Kutima, mrtvo tijelo svećenika mons. Fostača ispratili su brojni vjernici. Uime generacije iz sjemenišnih i bogoslovijskih dana od preminulog svećenika oprostio se dr. Juraj Kolarić, prebendar zagrebačke katedrale. Za tridesetogodišnje svećeničko djelovanje Ignacija Fostača u Lipovljanima zahvalnost je izrekao Stjepan Crnko. Koliko je mons. Fostač bio poštovan i voljen u župi Bučje posvjedočili su brojni vjernici, dočekujući njegovo mrtvo tijelo iz bolnice u Zagrebu pokraj ceste, mnogi klečeći na koljenima, u suzama i molitvi, te bdijući pokraj njega u tijeku noći u župnoj crkvi i postavljajući na prozore svojih kuća zapaljene lampione.