Požega, (IKA) – U organizaciji Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji 29. studenoga održana je u Požegi duhovna tribina za zdravstvene djelatnike na temu “Poslanje zdravstvenog djelatnika”. U uvodnom dijelu nazočnima se obratio požeški biskup Antun Škvorčević, koji je kazao da medicinske sestre kao vjernice svojim služenjem pridonose da Požeška biskupija očituje onu snagu koju im Isus Krist daje da mogu biti služitelji bolesnima i umirućima iskrenim vjerničkim srcem.
“Vi bolesnima pristupate ne kao objektu, nego kao samom Isusu Kristu koji pati i trpi. U tim patnjama vi ga prepoznajete i služite. Da nije toga vašeg vjerničkog služenja u bolnicama naša biskupija kao mjesna Crkva bi bila puno siromašnija”, poručio je biskup Škvorčević, zahvalivši ujedno medicinskim sestrama i tehničarima te ostalim zdravstvenim djelatnicima na njihovom služenju i vjerničkom svjedočenju.
Na temu poslanja zdravstvenih djelatnika govorio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, istaknuvši kako se ni jednom zvanju ne pružaju tako velike mogućnosti služenja bližnjem u potrebi kao što se to pruža medicinskim sestrama. “Dva su presudna pitanja u zvanju zdravstvenog djelatnika. Prvo pitanje se odnosi na njegov odnos prema sebi samome, prema životnome pozivu i ljudskom dostojanstvu. Drugo pitanje se odnosi na njegov odnos prema bolesnom. Odgovor na prvo pitanje tražit će se tijekom školovanja, razmišljanja i molitve dok odgovor na drugo pitanje ovisi o nađenom ili nenađenom odgovoru na prvo pitanje. Poziv zdravstvenog djelatnika sličan je pozivu svećenika, redovnika i učitelja jer njihov poziv življenje toga poziva”, kazao je dr. Pozaić. Dodao je da se od medicinskog osoblja očekuje stručno tehnička usluga, ali daleko više od toga očekuje se prisno ljudsko ophođenje. Kako je u bolnicama sve više aparata i strojeva bolesni čovjek među njima se osjeća sve više napušten i nevoljen. Bolesnik posebno čezne i živi od ljudske prisutnosti, od ljudske topline i riječi. U svojoj boli, patnji i nemoći osjeća se sigurniji kad je netko uz njega, istaknuo je dr. Pozaić. Zbog toga za katoličkog zdravstvenog djelatnika izuzetno važno njegovo stalno stručno usavršavanje, ali još važnija je njegova duhovna obnova jer pored svih mogućih znanstvenih dostignuća čovjeku je najbolji lijek drugi čovjek.
Duhovna tribina završila je misnim slavljem koje je u požeškoj katedrali predvodio biskup Škvorčević. Zahvalio je medicinskim sestrama i liječnicima što bolesnicima pristupaju svojim vjerničkim srcem te im na taj način pružaju hrabrost i sigurnost koju im daje Isus Krist po njima. Po vama, dodao je, Crkva je prisutna na tom važnom mjestu ljudskih boli, patnji i umiranja. U propovijedi je biskup kazao da je bolesniku osim s lijekom važno pristupiti i sa srcem jer ako nema toga pristupa srcem bolesnik će biti još bolesniji. “Mi znamo koliko liječi topla riječ i pogled, koliko liječi iskreno srce koje voli. Kada se s takvim srcem pristupa bolesniku to je za njega najbolji lijek. Tada se događa onaj susret ljubavi koji nas na koncu čeka u Bogu kada napustimo sve ovdje”, poručio je biskup Škvorčević.

.