Vukovar, (IKA/TU) – Pod geslom “Vukovar je lijepa naša, Vukovar je moja Hrvatska”, u Vukovaru se od 7. do 20. studenoga priređuje niz događanja u sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. Središnji događaj obilježavanja 17. obljetnice tragedije Vukovara u Domovinskom ratu bio je u utorak 18. studenoga, na dan kada je godine 1991. slomljena vukovarska obrana. U ranim jutarnjim satima učenici vukovarskih osnovnih škola započeli su program “Put sjećanja i svijetlosti”, u sklopu kojega su zapalili svijeće na Križnom putu – Opća bolnica Vukovar – Memorijalno groblje žrtava Domovinskoga rata u Vukovaru. Potom je u dvorištu Opće bolnice Vukovar izveden program “Vukovar je lijepa naša, Vukovar je moja Hrvatska”. vadesetak tisuća hodočasnika krenulo je zatim na Križni put, kolonu sjećanja, koju su jednim od brojnih križnih putova Vukovaraca iz 1991. povele stjegonoše, članovi Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskoga rata Grada Vukovara na čelu s pripadnicima MUP-a koji su sudjelovali u obrani Vukovara i povijesne postrojbe. U koloni su bili i predsjednik RH Stjepan Mesić, predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić, predsjednik Vlade RH dr. Ivo Sanader, dužnosnici županije i grada, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit dr. Marin Srakić, srijemski biskup mr. Đuro Gašparović, đakovačko-osječki pomoćni biskup dr. Đuro Hranić i svećenstvo.
Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata održan je program “Ruže za poginule branitelje i civile”, sudionici Križnoga puta pojedinačno su odali počast poginulim braniteljima i civilima, polažući ruže na njihove grobove ili podno Spomen-obilježja, podno kojega su položeni i vijenci. Molitvu je predvodio nadbiskup Srakić zajedno s kancelarom Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Fabijanom Svalinom i župnikom vukovarske župe sv. Filipa i Jakova u Vukovaru o. Ivicom Jagodićem.
Prije mise koju je zatim za sve pokojne i nestale predvodio nadbiskup Srakić u koncelebraciji biskupa Gašparovića i Hranića, pedesetak svećenika i dvojica đakona, vukovarski gvardijan o. Gordan Propadalo, između ostaloga, je istaknuo: “Spomen-obilježje na ovom Memorijalnom groblju je u znaku križa i gorućeg plamena. Ta dva simbola ljubavi upućuju nas prema oltaru na kojemu se i dana Krist žrtvuje za vremenito i vječno dobro nas ljudi. S njegovom božanskom žrtvom sjedinjujemo i sve žrtve branitelja diljem lijepe naše.”
Možemo s pravom reći – danas je cijela Hrvatska ovdje u Vukovaru. Stali smo danas pred križ koji je središnji objekt ovoga Memorijalnoga groblja, križ koji se raspao, raspuknuo i kroz njega gledamo i nebo i zemlju. Danas u našim mislima i pred nama su i zemlja na kojoj živimo i koju uživamo zahvaljujući našim braniteljima. Isto tako, naš je pogled uperen prema nebu jer da to nije, tada bi sve bilo uzaludno i čovjekov bi život bio očaj, bijeda i jad, istaknuo je nadbiskup Srakić na početku mise. “Svjesni koje značenje ima Vukovar za cijelu Hrvatsku, želimo svima dati do znanja da se Vukovar ne zaboravlja”, istaknuo je zatim u homiliji. Domovina je za Hrvate predmet štovanja, ljubavi i pijeteta. Domovina je jedna od onih rijetkih stvarnosti i vrednota za koje se daje život. Onaj koji svoj život žrtvuje za domovinu stiče naslov ‘mučenika za domovinu’. Domovina je zemlja na kojoj je tkana naša povijest i stvarana vlastita kultura. Ta nas kultura sjedinjuje u jedno nacionalno biće, po njoj se razlikujemo od ostalih naroda po njoj, kao i svi drugi narodi, imamo vlastitu ulogu u povijesti. Domovina je u pravom smislu druga obitelj, druga očinska kuća. Domoljublje je prema kršćanskom moralu krepost, ono je najistaknutiji vid ljubavi prema domovini. Crkva je uvijek pozivala da njegujemo dvostruku ljubav: prema domovini i prema cijelom čovječanstvu, rekao je nadbiskup Srakić.
Sa žalošću i s gorčinom moramo konstatirati da se očitovanje ljubavi prema domovini i vlastitom narodu desetljećima neopravdano i nehumano ubrajalo u kažnjiva djela, da su mnogi isključivo radi toga kažnjavani, da se zlonamjerno ta ljubav čupala iz generacija djece i omladine, a sve to uime nekih drugih često sumnjivih vrednota, upozorio je nadbiskup. Istina, vrlo lako se s domoljublja, tj. s patriotizma skrene u nacionalizam, u podcjenjivanje drugog naroda ili druge domovine, skrene se u “sveti egoizam” prema vlastitoj naciji ili domovini, kao da drugi nemaju isto tako svoju domovinu, kao da sve nacije ne sačinjavaju jednu obitelj čovječanstva. Dok stojimo ovdje kraj grobova naših branitelja, ovdje u Vukovaru molimo Gospodina da nas sačuva od takvih pogubnih skretanja, premda su nam zločini i nepravde učinjene ovdje u Vukovaru i diljem Hrvatske u svježem sjećanju. Mir je djelo pravde. Mir je u opasnosti kada se čovjeku ne priznaje ono što mu pripada kao čovjeku, kada se ne poštuje njegovo dostojanstvo i kada suživot nije usmjeren prema općem dobru. Razumljivo, izgradnja pravednoga društva je zadaća svih građana u uzajamnom poštivanju ljudi i osoba, ali i pravednih zakona. Nema mira bez istine, poručio je nadbiskup Srakić, istaknuvši kako je potreban mir ostvaren u slobodi, a “ne slobode koja u društvu trpi samovolju nepoštivanje zakona i nasilje”. “Molimo za slobodu koja je nutarnji zahtjev našega osobnoga i nacionalnog bića. Molimo za slobodu koja je ‘Božji dar’ čovjeku, ali i ‘zadaća’, a kad se čovjek nađe pred zadaćom, pred odgovornošću, vrlo lako zataji, polovično je shvati i prihvati”, rekao je nadbiskup.
“Ako se danas govori o slobodi, o slobodi u slobodnom Vukovaru i u slobodnoj Hrvatskoj, onda nas mora uhvatiti strah, jer je ta sloboda samo ljudska i zato je ona tjeskobna i dramatična unutar dijalektike oprečnosti određenih i neodređenih činilaca. Doista se moramo čuvati da naša sloboda, moja sloboda i čini kojima izražavamo slobodu ne budu razlog i povod tjeskobe i straha moga susjeda, moga bližnjega”, upozorio je nadbiskup Srakić. Izgradnja mira ne samo na pravednosti nego i na ljubavi omogućuje da se svi na tom djelu susretnemo kao osobe, iako različite, jer uočavamo naše zajedništvo u jedinstvenom izvoru ljubavi i mira, u Bogu, Ocu svih ljudi. Takva ljubav ima novo ime: Solidarnost. Solidarnost u obnovi i raspodjeli izvora bogatstava, u izboru, vršenju i diobi posla s drugima”, zaključio je nadbiskup Srakić.
Liturgijsko slavlje predvodili su združeni zborovi župa sv. Filipa i Jakova u Vukovaru i sv. Josipa Radnika u Borovu. Na orguljama ih je pratila s. Mirjana Kesić, a dirigentica je bila prof. Maja Dretvić.
U večernjim satima na Dunavu su izvedeni programi “Svjetlosna rijeka sjećanja” i “I u mom gradu Vukovar svijetli”, kada su u svim gradovima u Republici Hrvatskoj upaljene svijeće kao što su upaljene i u Vukovaru.
Ujedno je upriličeno deveto spomen-hodočašće Đakovačko-osječke nadbiskupije, te su se vjernici zajedno sa svećenicima, redovnicama i bogoslovima sjedinili s tisućama koji su o 17. obljetnici stradanja stanovnika Vukovara i hrvatskog Podunavlja u Domovinskom ratu došli iz različitih mjesta Hrvatske i izvan nje, kako bi odali počast onima koji su položili živote za slobodu Vukovara i cijele domovine Hrvatske.