Škabrnja, (IKA) – Treću godinu u nizu uoči spomena obljetnice stradanja Škabrnje u Domovinskom ratu u ponedjeljak 17. studenoga u župi Uznesenja BDM u Škabrnji održana je pobožnost Križnog puta od Marinovca do vrha Ražovljeve glavice. To je područje gdje su bile neprijateljske utvrde odakle je napadana Škabrnja, a župljani su tim putem postavili drvene postaje Križnog puta s trnovom krunom. Pokraj Gospine kapelice župnik Škabrnje don Boris Pedić je uvodno poručio da i tim načinom žele pokazati da su ljudi molitve koji su od nekadašnjeg razarajućeg pravca mržnje učinili prohodan put molitve i žrtve. Unatoč vjetru i udarima bure na goleti te blage ravnokotarske uzvisine, u Križnom putu su sudjelovale sve generacije vjernika, a osobito je bilo dirljivo sudjelovanje starih i djece.

Euharistijsko klanjanje započelo je u 20 sati u župnoj crkvi Uznesenja BDM, a u 21 sat ove godine prvi put je održano cjelonoćno molitveno bdjenje za škabrnjske žrtve u trajanju do sedam sati u utorak 18. studenoga. U tijeku klanjanja don Boris je čitao meditativne tekstove na temu Kalvarije, Križnog puta i Uskrsnuća. “Kao župnik, želio sam s ljudima u patničkoj Škabrnji razmišljati pred euharistijskim Kristom na meditativan način i promatrati našu žrtvu kroz patnju Krista na zemlji”, rekao je don Boris; no isticao je i dan radosti kad je Isus na Cvjetnicu ušao u Jeruzalem. “Time sam htio reći tko smo mi ljudi; u jednom trenutku nekog radosno dočekamo, a za pet dana smo toga koga smo dočekali sa Hosana spremni razapeti”, pojasnio je don Boris, usporedivši to s događajima u vezi Domovinskog rata koje prate oduševljenje i padovi. U tijeku bdjenja jedan sat se molila krunica koja je bila vjerni pratitelj naših branitelja i žena koje su u kućama i podrumima molile za muževe, sinove i roditelje na ratištima. Drugi sat čitani su tekstovi svjedočanstava škabrnjskog stradanja iz knjige “Snaga ljubavi činiti dobro – Žene u Domovinskom ratu – Škabrnja” koje je autentično i najkonkrentije svjedočanstvom preživjelih žrtava, podsjetilo na stradanje 1991. godine.
“Bdjenje je proteklo u skladu s očekivanjima, imalo je učinka jer smo se dobro pripremili. Ljudi primjećuju ‘Tu smo, to je naša patnja, zašto se sramiti te patnje, hajdemo se na poseban način pripremiti na taj dan”, rekao je don Boris, istaknuvši da se svake godine događa neki novi sadržaj u spomenu na stradanje Škabrnjanaca 1991. godine.
U tjednima prije bdjenja župljani su se na listi upisivali, kao obitelj, u koji sat žele bdjeti. Sudjelovali su svi naraštaji. “Čuo sam jednog dječaka koji je rekao svom ocu ‘Tata i ja ću ići’. Otac se prijavio za bdjenje od 1 do 2 sata i odgovorio mu je: ‘Ne Kristijane, ti ćeš spavati, a tata će ići'”, spomenuo je don Boris kojem je u pripremi molitvenih sadržaja pomogla i župna zajednica posvećenog života Dobri pastir.

.