Vukovar, (IKA/TU) – Pod geslom “Vukovar je lijepa naša, Vukovar je moja Hrvatska”, u Vukovaru se od 7. do 20. studenoga održava niz događanja u sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. Središnji događaj obilježavanja 17. godišnjice tragedije Vukovara u Domovinskom ratu bio je u utorak, 18. studenoga, na dan kada je godine 1991. slomljena vukovarska obrana.
U ranim jutarnjim satima učenici vukovarskih osnovnih škola započeli su s programom pod nazivom “Put sjećanja i svijetlosti”, u sklopu kojega su zapalili svijeće na Križnom putu – Opća bolnica Vukovar – Memorijalno groblje žrtava Domovinskoga rata u Vukovaru. Potom je prijepodne u dvorištu Opće bolnice Vukovar upriličen prigodni program pod nazivom “Vukovar je lijepa naša, Vukovar je moja Hrvatska”, a kojega su osmislile profesorice Gimnazije Vukovar Vesna Karaula, Štefica Šarčević i Đana Marović Zeko. Program je započeo himnom Republike Hrvatske “Lijepa naša Domovino” u izvedbi pjevačkog zbora HKGD “Dunav” iz Vukovara, slijedila je minuta počasne šutnje za žrtve Domovinskoga rata u gradu Vukovaru te recital učenika Gimnazije Vukovar. Voditelji su bili Biljana Pavlović i Darko Milas.
Nakon prigodnog programa hodočasnici, njih oko dvadeset tisuća, krenuli su na Križni put, odnosno kolonu sjećanja. Kolonu su iz Opće bolnice Vukovar jednim od brojnih križnih putova Vukovaraca iz te 1991. godine povele stjegonoše nosivši stjegove Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemske županije, Grada Vukovara, 204. vukovarske brigade i Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora. Kolonu su predvodili članovi Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskoga rata Grada Vukovara na čelu s pripadnicima MUP-a koji su sudjelovali u obrani Vukovara. U koloni sjećanja nalazile su se i povijesne postrojbe: Sinjski alkari, Šibenska gradska straža, Savez povijesnih postrojbi Hrvatske vojske, Karlovačka građanska garda, Trenkovi panduri iz Požege. U koloni su također bili predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić, predsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader, dužnosnici Vukovarsko-srijemske županije predvođeni Božom Galićem, županom, dužnosnici Grada Vukovara na čelu sa Zdenkom Buljan, gradonačelnicom, zatim predsjednik Hrvatske biskupske konferencije đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit dr. Marin Srakić, biskup srijemski mr. Đuro Gašparović, pomoćni biskup đakovačko-osječki dr. Đuro Hranić i svećenstvo te ostali sudionici-hodočasnici.
Nakon što je kolona sjećanja došla na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskoga rata, održan je program pod nazivom “Ruže za poginule branitelje i civile”. Sudionici Križnoga puta pojedinačno su odali počast poginulim braniteljima i civilima žrtvama Domovinskoga rata polažući ruže na njihove grobove ili podno Spomen-obilježja. Potom su podno Spomen-obilježja položeni vijenci. Vijence su položiti predsjednici Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora i Vlade RH, zapovjednici 204. vukovarske brigade, Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskoga rata Grada Vukovara, izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije, Grada Vukovara te Grada Dubrovnika – grada prijatelja grada Vukovara. Nakon polaganja vijenaca kratku je molitvu predvodio nadbiskup Srakić u zajedništvu s vlč. Fabijanom Svalinom, kancelarom Nadbiskupskog ordinarijata i fra o. Ivicom Jagodićem, župnikom Župe sv. Filipa i Jakova u Vukovaru.
Nakon molitve nadbiskup Srakić je na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskoga rata predvodio euharistijsko slavlje za sve pokojne i nestale. Koncelebrirali su biskup Gašparović, pomoćni biskup Hranić, pedesetak svećenika i dvojica đakona.
Prije početka misnoga slavlja fra o. Gordan Propadalo, gvardijan vukovarski, između ostaloga, rekao je: “Mnogi nazivaju Vukovar gradom herojem i s pravom. Mi kršćani nazvali bi ga gradom mučenikom, zato što su mnogi u Vukovaru žrtvovali svoje živote za spas bližnjega. Budući da su se borili za pravednu stvar, vjerujemo da je Gospodin bio s njima. Dapače, s njima je trpio i bio mučen kako nam to i svjedoči ovaj Njegov lik proboden, osakaćen, bez noge, bez ruke. Spomen-obilježje na ovom Memorijalnom groblju je u znaku križa i gorućeg plamena. Ta dva simbola ljubavi upućuju nas prema oltaru na kojemu se i dana Krist žrtvuje za vremenito i vječno dobro nas ljudi. S njegovom božanskom žrtvom sjedinjujemo i sve žrtve branitelja diljem lijepe naše.”
Nadbiskup Srakić na početku misnoga slavlja, između ostaloga, rekao je: “Možemo s pravom reći – danas je cijela Hrvatska ovdje u Vukovaru. Stali smo danas pred onaj križ koji je, rekli bismo, središnji objekt ovoga Memorijalnoga groblja, križ koji se raspao, raspuknuo i kroz njega gledamo i nebo i zemlju. Danas u našim mislima i pred nama su i nebo i zemlja. Zemlja na kojoj živimo i koju uživamo zahvaljujući našim braniteljima. Isto tako, naš je pogled uperen prema nebu jer da to nije, tada bi sve bilo uzaludno i čovjekov bi život bio očaj, bijeda i jad. Nismo stvoreni ni za očaj, ni za bijedu, ni za jad. Stvoreni smo, kao što ćemo čudi u današnjem prvom čitanju da idemo prema domovini koju nam je Gospodin pripravimo”.
“Svjesni koje značenje ima Vukovar za cijelu Hrvatsku, želimo svima dati do znanja da se Vukovar ne zaboravlja”, rekao je nadbiskup Srakić u homiliji govoreći o ovogodišnjem geslu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. pod nazivom “Vukovar je lijepa naša, Vukovar je moja Hrvatska”. “Domovina je za Hrvate predmet štovanja, ljubavi i pijeteta”, rekao je nadbiskup Srakić i nastavio: “Domovina je jedna od onih rijetkih stvarnosti i vrednota za koje se daje život. Onaj koji svoj život žrtvuje za domovinu stiče naslov ‘mučenika za domovinu’. Domovina je zemlja na kojoj je tkana naša povijest i stvarana vlastita kultura. Ta nas kultura sjedinjuje u jedno nacionalno biće, po njoj se razlikujemo od ostalih naroda po njoj, kao i svi drugi narodi, imamo vlastitu ulogu u povijesti. Svaki narod, i naš hrvatski narod, kao i svaki drugi narod, stvarajući svoju kulturu različitu od drugih naroda promičemo niz vlastitih vrednota, radi toga naš narod ima određenu ulogu, poziv i posebno poslanje u povijesti. Domovina je u pravom smislu druga obitelj, druga očinska kuća”, rekao je nadbiskup Srakić.
Đakovačko-osječki nadbiskup zatim je govorio o domoljublju koje je prema kršćanskom moralu krepost, ono je najistaknutiji vid ljubavi prema domovini. “Crkva je uvijek pozivala da njegujemo dvostruku ljubav: prema domovini i prema cijelom čovječanstvu”, rekao je nadbiskup Srakić, no, prema njegovim riječima: “Sa žalošću i s gorčinom moramo konstatirati da se očitovanje ljubavi prema domovini i vlastitom narodu desetljećima neopravdano i nehumano ubrajalo u kažnjiva djela, da su mnogi isključivo radi toga kažnjavani, da se zlonamjerno ta ljubav čupala iz generacija djece i omladine, a sve to u ime nekih drugih često sumnjivih vrednota. Istina, vrlo lako se s domoljublja, tj. s patriotizma skrene u nacionalizam, u podcjenjivanje drugog naroda ili druge domovine, skrene se u “sveti egoizam” prema vlastitoj naciji ili domovini, kao da drugi nemaju isto tako svoju domovinu, kao da sve nacije ne sačinjavaju jednu obitelj čovječanstva. Dok stojimo ovdje kraj grobova naših branitelja, ovdje u Vukovaru molimo Gospodina da nas sačuva od takvih pogubnih skretanja, iako su nam zločini i nepravde učinjene ovdje u Vukovaru i širom Hrvatske u svježem sjećanju. Znamo, ako se pravo i izvorno domoljublje izrodi u egoistični i tvrdi nacionalizam, u mržnju i zavist, a želja da svima bude dobro u nepovjerenje i sumnjičenje, ako se bratsko povjerenje izrodi u nadmetanje i borbu, te ako se skladna suradnja, poštivanje i obrana prava svih, i onih slabih i malenih, izrodi u želju za hegemonijom i prevlašću, tada je teško sačuvati mir, i među narodima jedne države i među državama”, rekao je nadbiskup Srakić. Zatim je nadbiskup govorio o miru koji je djelo pravde: “Mir je u opasnosti kada se čovjeku ne priznaje ono što mu pripada kao čovjeku, kada se ne poštuje njegovo dostojanstvo i kada suživot nije usmjeren prema općem dobru. Razumljivo, izgradnja pravednoga društva je zadaća svih građana u uzajamnom poštivanju ljudi i osoba, ali i pravednih zakona”. Poručio je nadbiskup Srakić kako nema mira bez istine. Potreban je mir ostvaren u slobodi, a “ne slobode koja u društvu trpi samovolju nepoštivanje zakona i nasilje. Molimo za slobodu koja znači ono ozračje u kojem se pojedinci i zajednice mogu razviti do najviše točke na fizičkom, intelektualnom, voljnom, emotivnom, moralnom, duhovnom i religioznom, dakako i na ekonomskom i političkom planu. Molimo Gospodina za slobodu koja nije ‘dopuštenje’ ili dar nekog čovjeka, skrojen po mjeri pojedinca ili neke skupine, ideologije ili sistema nego po mjeri Boga koji je stvorio čovjeka slobodna, po mjeri Krista koji nas je oslobodio svojom osloboditeljskom mukom, smrću i uskrsnućem. Molimo za slobodu koja je nutarnji zahtjev našega osobnoga i nacionalnog bića. Molimo za slobodu koja je ‘Božji dar’ čovjeku, ali i ‘zadaća’, a kad se čovjek nađe pred zadaćom, pred odgovornošću, vrlo lako zataji, polovično je shvati i prihvati”, rekao je nadbiskup. “Ako se danas govori o slobodi, o slobodi u slobodnom Vukovaru i u slobodnoj Hrvatskoj, onda nas mora uhvatiti strah, jer je ta sloboda samo ljudska i zato je ona tjeskobna i dramatična unutar dijalektike oprečnosti određenih i neodređenih činilaca. Doista se moramo čuvati da naša sloboda, moja sloboda i čini kojima izražavamo slobodu ne budu razlog i povod tjeskobe i straha moga susjeda, moga bližnjega”, rekao je nadbiskup Srakić.
Zatim je govorio o miru koji je gajen i ispunjan ljubavlju. “Ta ljubav obuzdava borbu za pravdu u njezinoj pravoj mjeri, ona poštuje čovjeka, čak i protivnika. Izgradnja mira ne samo na pravednosti nego i na ljubavi omogućuje da se svi na tom djelu susretnemo kao osobe, iako različite, jer uočavamo naše zajedništvo u jedinstvenom izvoru ljubavi i mira, u Bogu, Ocu svih ljudi. Takva ljubav ima novo ime: Solidarnost. Solidarnost u obnovi i raspodjeli izvora bogatstava, u izboru, vršenju i diobi posla s drugima”, zaključio je nadbiskup Srakić svoju homiliju.
Liturgijsko slavlje predvodili su združeni zborovi Župe sv. Filipa i Jakova u Vukovaru i Župa sv. Josipa Radnika u Borovu. Na orguljama ih je pratila s. Mirjana Kesić, a dirigentica je bila prof. Maja Dretvić.
U večernjim satima na Dunavu je upriličen program pod nazivom “Svjetlosna rijeka sjećanja” kao i program “I u mom gradu Vukovar svijetli”, kada su u svim gradovima u Republici Hrvatskoj upaljene svijeće kao što su upaljene i u Vukovaru.
Danas, 18. studenoga, ujedno je upriličeno deveto spomen-hodočašće Đakovačko-osječke nadbiskupije, te su se vjernici zajedno sa svećenicima, redovnicama i bogoslovima sjedinili s tisućama koji su o 17. obljetnici stradanja stanovnika Vukovara i hrvatskog Podunavlja u Domovinskom ratu došli iz različitih mjesta Hrvatske i izvan nje, kako bi odali počast onima koji su položili živote za slobodu Vukovara i cijele domovine Hrvatske.