Draga braćo i sestre, dobar dan i sretan vam Gospin blagdan!
Danas Crkva slavi jedan od najvažnijih blagdana posvećenih Blaženoj Djevici Mariji: svetkovinu njezina Uznesenja. Na kraju svoga zemaljskog života, Kristova Majka je uzašla dušom i tijelom na nebo, to jest u slavu vječnoga života, u puno zajedništvo s Bogom.
Tekst današnjeg Evanđelja (Lk 1, 39-56) predstavlja nam Mariju koja, odmah nakon što je začela Isusa po Duhu Svetom, odlazi svojoj staroj rođakinji Elizabeti, koja je također po čudesnom Božjem zahvatu čekala dijete. U tome susretu punom Duha Svetoga, Marija izražava svoju radost himnom Veliča, jer je postala potpuno svjesna značenja velikih stvari koje se ostvaruju u njezinu životu: po njoj bivaju ispunjena sva očekivanja njezina naroda.
Ali Evanđelja nam pokazuje također koji je pravi razlog Marijine veličine i njezina blaženstva: taj razlog je vjera. Naime Elizabeta je pozdravlja ovim riječima: “Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!” (Lk 1, 45). Vjera jer srž čitave Marijine povijesti; ona je vjernica, velika vjernica; ona je svjesna – i to kaže – snage koju u povijesti ima nasilje silnih, nadutost bogatih, oholost oholih. Ipak, Marija vjeruje i naviješta da Bog ne ostavlja svoju, poniznu i siromašnu, djecu same, već im pritječe u pomoć svojim milosrđem, brižnošću, zbacujući silne s njihovih prijestolja, raspršujući oholice u spletkama njihova srca. To je vjera naše Majke, to je Marijina vjera!
Marijin hvalospjev daje nam također naslutiti puni smisao Marijina života: ako je Gospodinovo milosrđe pokretač povijesti, tada nije mogla “upoznati propadljivosti groba ona koja je rodila Gospodara života” (Predslovlje). Sve to se ne tiče samo Marije. “Velike stvari” koje je Svevišnji izveo u njoj duboko se tiču i nas, govore nam o našem putovanju u životu, podsjećaju nas na cilj koji nas čeka, a to je Očev dom. Naš život, promatran u svjetlu Marije na nebo uznesene, nije besciljno lutanje, već putovanje koje, usprkos svim svojim nesigurnostima i patnjama, ima siguran cilj: dom našeg Oca, koji nas čeka s ljubavlju. Lijepo je misliti na to da imamo Oca koji nas čeka s ljubavlju, i da je naša Majka Mariji tamo gore i čeka nas s ljubavlju.
U međuvremenu, dok život teče, Bog daje da “za njegov narod, koji putuje ovom zemljom, [sja] znak utjehe i sigurne nade” (isto). Taj znak ima jedno lice, taj znak ima jedno ime: sjajem obasjano lice Gospodinove Majke, blagoslovljeno ime Marije, pune milosti, jer je povjerovala u Gospodinovu riječ: velika je vjernica Marija! Kao članovima Crkve, dano nam je dijeliti slavu naše Majke, jer, zahvaljujući Bogu, i mi vjerujemo u Kristovu žrtvu na križu i, po krštenju, uronjeni smo u to otajstvo spasenja.
Danas je svi zajedno zamolimo da, dok traje naše putovanje na ovoj zemlji, na sve nas svrati svoje milosrdne oči, obasja nam put, pokazuje nam cilj i pokaže nam nakon ovoga izgnanstva Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje. I recimo zajedno: o blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, u ovim sam trenucima u mislima sa stanovništvom grada Tianjina, u sjevernoj Kini, gdje je nekoliko eksplozija u industrijskoj četvrti prouzročilo brojne mrtve i ranjene i velike štete. Jamčim svoju molitvu za one koji su izgubili život i za sve osobe kušane tom nesrećom; neka Gospodin udijeli svoju utjehu njima i pomoć onima koji se trude ublažiti njihova trpljenja.
[…]
Hvala vam na vašem dolasku i želim vam sretnu Marijinu svetkovinu. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja!