Split, (IKA) – U sklopu šesnaestih Dana ogranaka Matice hrvatske Split, u srijedu 12. studenoga u velikoj dvorani Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu pred velikim brojem okupljenih održan je kolokvij o opsežnom romanu “Mirotvorac u Bolonji” fra Bernardina Škunce, objavljenog u izdanju nakladne kuće “Alfa” Zagreb. U uvodnom dijelu predsjednik ogranka MH Split Josip Botteri Dini uz pozdrave nazočnima predstavio je autora. Kolokvij je vodio mons. Drago Šimundža, a u razgovoru o kulturnom i povijesnom kontekstu knjige i franjevaštva sudjelovali su Božidar Petrač, književni kritičar, urednik nakladnika ALFA; Erma Ivoš Nikšić, umirovljena sveučilišna profesorica; Davor Velnić, književni kritičar i romanopisac, te autor. “Mirotvorac u Bolonji” povijesni je roman pisan u obliku srednjovjekovne kronike iz 13. stoljeća koji opisuje dolazak sv. Franje Asiškoga u Bolonju u kolovozu 1222. godine. U njemu autor panoramski prikazuje društvene odnose u tom gradu, interpretira vjerske i političke silnice u Rimu, na Apeninskom poluotoku i šire, sve do Svete zemlje. Nastoji upozoriti na izvornost i prvobitne čistoće franjevaštva i crkvenosti. Također se otvaraju pitanja koja se čine apsolviranim: konstantizam, ropstvo u kršćanstvu, kritički pristup Crkvi i povijesnim događajima.
Knjiga “Mirotvorac u Bolonji” kao opsežni roman – kronika jednoga događaja i vremena u potpunosti je nadahnut svjedočanstvom Tome Arhiđakone Splitskoga o suvremeniku Franji Asiškom, budućem svecu. Upravo zahvaljujući Tomi Splićaninu, arhiđakonu, fra Bernardin Škunca dobro se dosjetio svoj roman napisati kao izvornu kroniku ondašnjeg vremena, istaknuto je na kolokviju.
“Ova knjiga nije ni udžbenik ni katekizam – pred nama je književno djelo koje treba pročitati ne zato što ćemo nešto novo naučiti, makar roman pruža svu silu zanimljive povijesne građe, nego će nam u riječima i rečenicama nepoznatih likova biti došapnuta naša vlastita iskustva, dvojbe i nemiri. Dobit ćemo sugovornika i usput prepoznati sebe”, rekao je Davor Velnić. Na kraju kolokvija, mons. Drago Šimundža citirao je fra Antuna Badurinu koji je na samom kraju knjige zapisao: “Ovu knjigu, nećemo uzimati u ruke da bismo se razonodili, utješili ili uživali, uzimat ćemo je da bismo čitali, razumijevali, jednom riječju radili”.