Varaždin, (IKA) – Fra Bono Zvonimir Šagi proslavio je 50. obljetnicu svećeništva misnim slavljem u nedjelju 9. studenoga u kapucinskoj crkvi Presvetog Trojstva župe sv. Vida u Varaždinu, gdje je proteklih gotovo pola stoljeća bio župnikom. Na kraju slavlja zlatne mise predstavljena je njegova zbirka pjesama “Moj hod s Gospodinom”, koju su pripremili redovnička braća i suradnici Božjeg naroda te župe i kapucinskog samostana. Ujedno je najavljeno kako će svoj zlatni jubilej fra Bono Zvonimir Šagi proslaviti i u svojoj rodnoj župi Maruševec misnim slavljem u župnoj crkvi u nedjelju 16. studenoga u 11 sati.
Slavlje zlatne mise u kapucinskoj crkvi okupilo je velik broj vjernika te župe, ali i drugih varaždinskih župa koji su došli Bogu zahvaliti za život, svećeništvo i redovništvo tog omiljenog kapucina. S fra Bonom misu je koncelebriralo 25 svećenika, među kojima su bili provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Ivica Petanjek, provincijal Slovenske kapucinske provincije fra Štefan Kožuh, brojni kapucini iz samostana u Varaždinu, Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Dubrovniku, zatim franjevci, među kojima je bio i fra Bonaventura Duda, propovjednik na Šagijevoj mladoj misi, predstavnici Biskupskog ordinarijata, župnici župa grada Varaždina, među kojima i domaći župnik fra Goran Rukavina i dekan preč. Mijo Horvat, te drugi svećenici. Sve je nazočne pozdravio gvardijan varaždinskog samostana fra Mirko Kemiveš, osobito pozdravivši rodbinu fra Bone, koji je u toj crkvi zaređen za svećenika na Dušni dan prije 50 godina, dok je na današnji dan 9. studenoga proslavio mladu misu u rodnoj župi Maruševec. Istaknuo je kako je rijedak slučaj da propovjednik s mlade mise bude nazočan i na slavlju zlatne mise, dodavši da to treba zahvaliti tadašnjoj dobi propovjednika bibličara od samo 34 godine. Ujedno je naglasio kako je neki dan fra Bono čak donio i stare papire s tom propovijedi iz 1958. godine, iz koje je citirao kako je fra Bonaventura opisao poziv na duhovno zvanje dvojice braće – fra Bone i pok. fra Tomislava Šagija Bunića. Tom je prigodom propovjednik mladomisniku zaželio svećeničku sreću, a to je Božji narod, i to četiri godine prije II. vatikanskog koncila na kojem je iznesena slika Crkve kao Božjeg naroda.
Na početku slavlja gvardijan Kemiveš pročitao je čestitke varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka i zagrebačkog nadbiskupa i metropolita kardinala Josipa Bozanića, a čestitku je uputio i pomoćni zagrebački biskup Vlado Košić, rodom iz Petrijanca kraj Varaždina. Biskup Mrzljak, koji je drugim obvezama bio spriječen osobno sudjelovati u zlatomisničkom slavlju, od srca je čestitao o. Šagiju zlatni jubilej poručivši kako su jubilejska slavlja uvijek prigoda za zahvalnost Bogu. Izrazio je zahvalnost za fra Bonu, za sve što je činio u Crkvi na slavu Božju, te za spasenje ljudi koje mu je Dobri Pastir Isus Krist povjerio. “Ova biskupija, u kojoj ste proživjeli gotovo cijeli aktivni svećenički i redovnički život te u kojoj i dalje nastavljate u umirovljeničkim danima pastoralno djelovati, radosno se pridružuje Vašoj zahvali i slavlju, te molitvama za Vaše dobro zdravlje i još mnogo požrtvovnog rada u našem gradu Varaždinu”, poručio je biskup te na slavljenika i sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov. U svojoj čestitki, kardinal Bozanić istaknuo je kako danas za slavljenika mole mnogi kojima je propovijedanjem Evanđelja naviještao Krista i slavljenjem sakramenata učvršćivao vjeru i jačao nadu. “Na Vas i sve koji će Vam ovom prigodom biti blizu, zazivam Božji blagoslov i zagovor Blažene Djevice Marije i blaženog Alojzija Stepinca”, poručio je kardinal Bozanić.
U ime župne zajednice čestitku je zlatomisniku uputila prof. Mira Šincek, a predškolska i osnovnoškolska djeca izrekla su svoju čestitku uz prigodne recitacije koje su mu predali na dar.
U propovijedi je fra Bono kazao kako je čitav Božji narod suradnik Božji te se osvrnuo na proteklih pola stoljeća tijekom kojih je zajedno s Božjim narodom gradio hram Božji u toj mladoj župi, koja je zaživjela u znaku liturgijske i koncilske obnove. Osvrnuvši se na svoj duhovni poziv, kazao je kako čvrsto vjeruje da ga je Bog dozvao u svećeničku službu jer je to osjetio u ranoj mladosti te nikad sebe ni u čemu drugom nije vidio. “Doista, Bog zove. I mi se odazivamo i krećemo s Njime. Vjerujem da me je Bog i ovamo poslao. Nije slučajno što sam ovdje bio ređen za svećenika, u crkvi u kojoj vjerojatno nikad nije bilo ređenja”, kazao je fra Bono naglasivši kako čovjek treba slušati i prihvaćati volju Božju u životu. “S vama sam bio i za vas sam bio ovdje. Stoga sam nas imenovao Božjim narodom. Mi smo zajedno pismo Božje te Božju Riječ prenosimo jedni na druge. Građevina smo Božja”, podsjetio je na riječi sv. Pavla istaknuvši kako je potrebno pažljivo graditi tu građevinu Božjeg hrama od živog kamenja, Božjeg naroda. “Mi smo živi Božji hram i to je ono što je najvažnije”, poručio je u propovijedi, pozvavši vjernike da se mole za Božju snagu kako bi mogli i dalje biti svjedoci Božje Riječi i graditelji Crkve.
Na kraju misnog slavlja župni suradnici kao Božji narod izrekli su svoje zahvale te recitirali pjesme koje je kroz protekla desetljeća za razne prigode napisao fra Bono i koje su izdane prigodom zlatomisničkog jubileja u zbirci pod nazivom “Moj hod s Gospodinom”. Slavlje je uzveličao župni zbor prigodnim pjesmama, među kojima su bile i pjesme fra Zvonka Pšaga te neke koje je napisao sam slavljenik, a uglazbila ih župna suradnica Petra Zidarić.
Bono Zvonimir Šagi rođen je 11. prosinca 1932. godine u Brodarevcu, u župi i općini Maruševec. Osnovnu školu pohađao je u Druškovcu i Maruševcu, a gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu. U kapucinski red stupio je 17. rujna 1950. godine u Varaždinu, a doživotne redovničke zavjete položio je 4. listopada 1955. godine u Zagrebu, gdje je i diplomirao teologiju 1959. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Za svećenika je zaređen 2. studenoga 1958. godine u Varaždinu. Svećeničku službu započeo je kao vjeroučitelj u župi sv. Mihaela u zagrebačkoj Dubravi gdje je službovao od 1958. do 1961. godine, te je prvi u Zagrebu po ukinuću školskog vjeronauka organizirao tjedni vjeronauk u župi. Zatim ga je nadbiskup Franjo Šeper poslao u Varaždin kako bi pripremio osnivanje župa sv. Vida u Varaždinu i sv. Mihaela u Sračincu. Župe su osnovane 8. listopada 1961. godine. Od tada pa sve do ljeta 2008. godine bio je župnik župe sv. Vida u Varaždinu, a od 1965. do 1971. upravljao je i župom u Sračincu. U više mandata bio je gvardijan Kapucinskog samostana u Varaždinu, koji djeluje više od tri stoljeća. U pet trogodišnjih mandata bio je provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, u jednom mandatu predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara u tadašnjoj državi, a aktivno je sudjelovao na četiri generalna kapitula Reda u Rimu i pridonio pokoncilskoj obnovi redovničkih pravila i kanonskih propisa glede redovnika.
Fra Bono Šagi bavi se pretežito pastoralnom teologijom, suvremenom kršćanskom duhovnošću, praktičnom problematikom redovništva i socijalnim naukom Crkve. S tih je područja napisao više knjiga i više stotina stručnih članaka i eseja. Bio je vanjski predavač na Institutu za kršćansku duhovnost pri KBF-u u Zagrebu, stalni kolumnist i urednik više revija Kršćanske sadašnjosti, te je sudjelovao u nizu simpozija, tribina i predavanja.