Knin, (IKA) – Uoči XXXVII. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije u Šibeniku, u utorak 4. studenoga hrvatski biskupi slavili su euharistiju u crkvi Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu. Uz predvoditelja slavlja zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koncelebrirao je predsjednik HBK đakovačko-osječki nadbiskup dr. Marin Srakić, apostolski nuncij u RH nadbiskup Mario Roberto Cassari, te ostali hrvatski biskupi. Riječi pozdrava na početku slavlja uputio je biskup domaćin Ante Ivas, koji je u kratkim crtama istaknuo važnost povijesti Knina i nekadašnje Kninske biskupije
Knin je danas hrvatski grad u kojem uz Hrvate žive ljudi drugih nacije i vjera, istaknuo je biskup Ivas. Potrebno mu je da kao grad stasa materijalno i duhovno. Da stane na vlastite i čvrste noge, kako bi marom svojih građana mogao biti grad u kojem će biti ne samo moguće nego i poželjno živjeti, kako bi u njemu i kršćani katolici i pravoslavni i stari i novi i svi drugi vjernici živjeli u ljubavi i u opraštanju, miru, suživotu i u suradnji. Kninu je potrebna materijalna podrška pomoć i obnova, ali još više duhovna obnova, podrška i izgradnja, zaključio je biskup Ivas.

Kardinal Bozanić u homiliji se prisjetio riječi svojih prethodnika izgovorenih u Biskupiji kod Knina kraj ruševina bazilike Svete Marije iz 11. stoljeća. Kardinal Kuharić je 17. rujna 1978., na proslavi devetsto godina od posvete bazilike koju je dovršio kralj Zvonimir, kazao: “Civilizacije se mijenjaju, sistemi prolaze, carstva nestaju. Što se sve izmijenilo u devet stoljeća povijesti svijeta i ovoga našeg podneblja! Ali kad bi došao kralj Zvonimir i oni biskupi i vjernici koji su prisustvovali posveti crkve Svete Marije u Biskupiji, našli bi nešto što ne prolazi, što uvijek živi: istu Euharistiju, istu misu, istoga Isusa Spasitelja koji je među nama kao Uskrsnuli i stvarno Prisutni. Našli bi istu pobožnost prema Majci Božjoj i zajedno bi s nama molili: Zdravo Marijo milosti puna. Našli bi isto vjerovanje i zajedno bi s nama obnovili cjelovitost toga vjerovanja u kojem je sažeta sva Božja objava, Božja riječ koja vodi ljude čvrstim putovima istine, oslobođenja i spasenja. Našli bi iste zapovijedi Božje koje su istine života, zakon koji jedini ostvaruje sve ljudske odnose u pravednosti, istini i miru (…) Budućnost se svijeta ne kroji samo na političkim konferencijama, u razgovorima i ugovorima, nego u ljudskim srcima i savjestima. Obraćeno srce je bolja budućnost; obraćena duša je sretnija budućnost; obraćen čovjek, čovjek riječi Božje, bolji je svijet”, citirao je kardinal Bozanić.

Potom je podsjetio na riječi bl. Alojzija Stepinca izgovorene 18. rujna 1938. na posveti spomen crkve u Biskupiji kraj Knina. Alojzije Stepinac tada je kazao: “Svima je znano kako bjesni danas boj protiv Katoličke Crkve u mnogim krajevima svijeta. Nabacuju se najgorim klevetama na Crkvu Božju, tobože uime znanosti. A ja ovdje kažem pred vama, brojnim tisućama, kažem pred cijelim svijetom, kažem otvoreno i jasno gotovo sve što je lijepa i dobra u nama, u našem hrvatskom narodu, sve tekovine naše kulture, svu našu lijepu i časnu prošlost, dugujemo Katoličkoj Crkvi”, citirao je kardinal, ističući sljedeće Stepinčeve riječi izgovorene u predvečerje II. svjetskog rata: “Pogledajte samo malo po Europi, koja je, izgleda, u nekim dijelovima odlučila obračunati s Katoličkom Crkvom i njezinim naukom, a diči se kulturom. Zar je kultura smatrati sebe nekim višim bićem-nadčovjekom i prezirati druge, kad se znade da su svi ljudi po sebi prah i pepeo, a po milosrđu Božjem djeca Oca nebeskoga? Zar je to kultura, smatrati da samo veliki narodi imadu pravo na život, a maleni narodi jedino pravo robovati i služiti sili? Zar je to kultura, kad se za jedno mjerilo pravde postavi gruba sila s načelom: ili se ukloni ili se pokloni – a zabacuje se i gazi sloboda ljudske ličnosti i dostojanstvo čovjeka? Zar je to kultura, kad se otimlje tuđa imovina samo zato jer neće i ne mogu da misle i rade ono što misle oni koji su silom prigrabili vlast? Bog neka naš maleni narod oslobodi od takove prosvjete i kulture! Ne znamo kada je položaj u svijetu izgledao tako strašan kao danas. Svi sa zebnjom u srcu očekuju čas kad će planuti pokolj, kakvog svijet još nije vidio. Narodi su naoružani do zubi. Za male narode nema više pravice na zemlji. Oni su postali igračka kojom se igraju veliki i moćni. Ali ako nema pravde na zemlji, mi vjerujemo da je imade na nebu i da će konačno pobijediti vječna pravda. Zato, dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!”.

Na tragu svojih prethodnika, zagrebački je nadbiskup poručio: “Kao kršćani mi smo proročki narod. I mi gledamo toliko suhoće, beživotnosti, nepomičnosti i ledene tišine beznađa. Kao proročki se narod pitamo: što to suši životnost; kako se gubi snaga i polet naroda; gdje nestaje životni dah koji je još nedavno povezivao tkivo i pokretao dobrostivost u najvećim stradanjima? Narod koji želi živjeti puninu svoje sreće u sebi nosi poniznost, dajući Bogu prostora za njegovu Riječ. Svaka zamjena Božje riječi i mudrosti ljudskom ohološću gura čovjeka u nesreću i propast. Ta se oholost očituje u neodgovornosti za riječ. Riječ može oživljavati, ali i ubijati. To je riječ koja se lako pretvara u čin”, rekao je kardinal Bozanić.
Potom je ukazao kako je za sreću naroda “također važno znati koja nam je služba i koje poslanje dano. Ne može se sreća naroda tražiti u tome da se na druge prebacuje dužnost i odgovornost koja je nama vlastita. To vrijedi za sve: i za pastire vjernika, i za državne dužnosnike, i za društvene ustanove. U bježanju od služenja, lakše je prozivati druge, iskrivljivati istinu i težiti za površnom popularnošću. Kao proročki narod znamo da se životnost suši u udaljavanju od Boga. Tko želi vidjeti ‘suhe kosti’ hrvatskoga naroda, neka ga i dalje odvlači od istine i od Boga; neka ga i dalje hrani prizorima zabave i neodgovornosti. Primjeri iz povijesti, ali i sadašnjosti lako pokazuju koji je siguran put u dolinu suhih kostiju: nepoštovanje od Boga stvorenoga života, rušenje obitelji, gušenje istine o prošlosti; zanemarivanje pravednosti prema najugroženijima… Tko želi čuti himnu zla i nasilja, neka i dalje napada Katoličku Crkvu”, poručio je kardinal Bozanić.
Prije trideset godina vjerničkomu se mnoštvu okupljenu u Biskupiji porukom obratio i kardinal Franjo Šeper, koji je napisao: “Ova Crkva koju ljudi toliko kritiziraju i osporavaju, i toliko osuđuju zbog njezinih ljudskih slabosti i očitih nedostataka, nije ljudska tvorevina; ona potječe od Isusa Krista, od živoga i svetoga Boga”, naglasio je u homiliji kardinal Bozanić.
Osjećamo se kao zajednica kojoj je središte Isus Krist. On je njezino srce i snagom svoga uskrsnuća po Duhu Svetom čini od nje zajednicu vjere, nade i ljubavi. Ta je zajednica, premda svjesna svojih slabosti, sigurna u neprekidno Gospodinovo opraštanje. Takvu zajednicu svakodnevno moramo graditi među nama, polazeći od obitelji, preko župa i biskupije do sveopće Crkve. Mi smo Kristova Crkva, mi želimo biti članovi Crkve kakvu je Krist osnovao. Bit ćemo to ako živimo duhovnost zajedništva, to jest ako se svi članovi Crkve u jednoj župi i konkretnoj biskupiji osjećamo povezanima pod duhovnim vodstvom Pape i biskupa. Za crkveno je djelo važna prisutnost Božje riječi i Božjega Duha. Prorok prima Božju riječ, da bi ju navijestio. Navještajem se ona ostvaruje; navještajem, nošenjem Božje riječi u svijet događa se čudo. Želimo li oživjeti, želimo li biti dionici vječnoga života u Kristu, nužna je poslušnost Božjemu Duhu. Zato, braćo i sestre, prihvatimo tu snagu uskrsnuća koja preobražava život u nama i oko nas, a koja živi u Crkvi. Mnoštvo glasova što ih čujemo oko sebe zvuči poput slatke melodije, ali oni su zvuk privida, samo šuštanje suhih kostiju na vjetru prolaznosti. Ostati uz Crkvu, živjeti crkvenost, znači držati se putokaza i zaštite u životu. Crkva je naš narod oplemenjivala, ona se s njime radovala, plakala, tješila ga i nije dopustila da nevolja iskorijeni nadu. Ne zaboravimo proročke riječi našega blaženika Alojzija: “Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!” zaključio je homiliju kardinal Bozanić.
Na kraju slavlja riječi pozdrava uputio je provincijal provincije Presvetog Otkupitelja dr. fra Željko Tolić, župnik i gvardijan u Kninu fra Petra Klarić, te kninska gradonačelnica Josipa Rimac.