Požega, (IKA) – Na Dušni dan, 2. studenoga, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali u koncelebraciji s generalnim vikarom preč. Josipom Klarićem, katedralnim župnikom preč. Markom Pišonićem te ostalim požeškim svećenicima za sve vjerne mrtve grada Požege, osobito za poginule i nestale u Domovinskom ratu. Na početku slavlja biskup je pozdravio predstavnike brojnih udruga, posebno braniteljskih, vojske, policije, grada i županije. U propovijedi napomenuo je kako za mnoge situacije u životu kada nam se nešto pokvari ili nas nešto boli točno znamo kojeg majstora trebamo zvati ili kojem se liječniku obratiti. Međutim, postoji jedna situacija našeg postojanja, a to je ona smrtna za koju nema nikoga među nama koga možemo pozvati da on ispita što nam se dogodilo pa da nešto učini s tom našom situacijom. Prije 2000 godina u Palestini, u Betaniji umro je Lazar. Njegove sestre vjerovale su da njegov prijatelj Isus može nešto učiniti za njegovu smrtnu situaciju. Od tada pa do danas ostaje izazovno pitanje ima li za naše smrtno stanje, za naše grobove netko tko je nadležan pa da njega pozovemo te da se nešto dogodi i na toj razini. Nitko od Isusa Krista nije se usudio pred grobom, pred mrtvim prijateljem proglasiti sebe uskrsnućem života te da tko živi i vjeruje u njega neće umrijeti nikada.

S tugom su mnogi na Svi svete i Dušni dan pohodili grobove svojih najbližih. Kada bi čovjek ostao samo na toj tuzi bilo bi to premalo, bilo bi čak i nedostojno grobova naših pokojnih. “U našoj hrvatskoj domovini već 14 stoljeća najveći dio našega naroda nije išao na grobove svojih najmilijih sam nego uvijek s Isusom Kristom vjerujući njemu da je on taj koji na svoj božanski način prilazi našem stanju umiranju preokrećući ga u život vječni. Dakle, jedino Bog snagom svoga živototvornog duha može izvesti najsnažniji zahvat u našem najnemoćnijem stanju. Isus nas ne napušta u tom našem najnemoćnijem stanju nego mu prilazi Božjim lijekom – ljubavlju koja može dići iz smrti”, istaknuo je požeški biskup, pitajući sve s koliko ljubavi mi prilazimo grobovima naših preminulih.

Znanje ispunjeno nadom i to onom Božjom iz vjere to je, dodao je biskup, pravo raspoloženje koje Bog želi da imamo pred smrću, pred onim stanjima u kojima mi ne možemo ništa ali može Bog. S tom vjerom i tim pouzdanjem nakon misnog slavlje u procesiji se iz katedrale krenulo u njezinu kriptu gdje je u drugoj polovici 18. i prvoj polovici 19. stoljeća pokopano oko 200 Požežana te 35 svećenika. Njima, ali i svim vjernima grada Požege posebno poginulim braniteljima molitvom u kripti iskazano je poštovanje i molitvena blizina. “Molitvom u kripti željeli smo zavapiti Isusu Kristu da on siđe u svaki hrvatski grob, u svaku našu tugu i preobrazi je u pobjedu uskrsnuća, u radost. Neka ta nada ostane živa u vašim srcima i neka svjetlo Božje, svjetlo Isusova uskrsnuća svijetli svima našim pokojnima za svu vječnost”, poručio je biskup Škvorčević.