Šibenik, (IKA) – U galeriji Sv. Krševana u Šibeniku, u srijedu 29. listopada otvorena je izložba “Jurjeva katedrala”. Izloženi eksponati, djela poznatih hrvatskih likovnih umjetnika, nastala su od 8. do 13. rujna ove godine u istoimenoj likovnoj radionici koja je pokrenuta 2006. godine inicijativom šibenskog biskupa Ante Ivasa. Likovnom radionicom “Jurjeva katedrala” želi se skrenuti pozornost šire javnosti za potrebe šibenske katedrale. Više sam nego zadovoljan ovogodišnjom radionicom koja je u Šibenik donijela stvaralačko ozračje, kazao je otvarajući izložbu biskup Ivas. Katedrala Sv. Jakova bila je i ostat će izazov svojom ljepotom i genijalnošću. Skupa s ljudima s kojima surađujem došao sam na ideju da pokušamo malo animirati umjetnike kako bi oni napravili svojevrsni hommage velikim umjetnicima koji su izgradili katedralu, kazao je biskup Ivas.
Radionica “Jurjeva katedrala” u tri godine djelovanja okupila je sedamdesetak umjetnika koji su radili u radionici ili su donirali djela, tako da u fundusu trenutno postoji stotinjak radova. Ove godine u radionici su sudjelovali Zdenka Bilušić, Zlatko Čular, Josip Diminić, Ljubica Dragojević Buble, Aleksandar Ale Guberina, Duje Jurić, Denis Krašković, Vatroslav Kuliš, Lana Martinović Čala, Milena Mikulandra, Zlatko Modrić, Antonija Modrušan, Pavle Pavlović, Frane Radak, Livio Rajh, Goran Štimac, Antun Boris Švaljek i Dario Vukorepa, kazao je voditelj Galerije svetog Krševana Pavao Roca.
Otvorena izložba privukla je veliku pozornost kulturne javnosti grada Šibenika, što je pokazao i velik broj posjetitelja na otvorenju.
Uvodni tekst kataloga izložbe potpisuje povjesničar umjetnosti i likovni kritičar dr. Ive Šimat Banov koji između ostalog kaže: “U vremenu egoizma lišenoga smjernosti ovo mi se čini sve oskudnijim oblikom bezinteresnog druženja. To je organizirani duh dobrote kakvog grad i njegova kamena ljepotica zaslužuju, To je duh staromodnih ali uvijek jednako ljekovitih okupljanja, duh koji prkosi sveprisutnom egoizmu i banalizaciji svakidašnjice u svijetu u kojemu su ljudi gotovo izgubili dar razgovora i srodništva te stoga samo gluho govore u gluhom vremenu o vlastitoj veličini, što odbija. To su još posljednje enklave zajedničkoga napora u umjetnosti koja sve taštine vraća smjernosti. I pred dokazima najvećih djela šibenske povijesti smjerno se ulaže i svoja mrvica vezivnoga tkiva kako se kamen ne bi odvojio od kamena, a čovjek od čovjeka”.