Zagreb,(IKA) – Glas Koncila s nadnevkom Spomena mrtvih (nedjelja 2. studenoga) i uz svetkovinu Svih svetih, kad se uvriježio pohod grobovima, donosi iz pera nuštarskog župnika Slavka Vranjkovića promišljanje u kojem uz ostalo ističe: “Što za mrtve znači cvijet, svijeća zapaljena, ako su zanemareni dok su bolovali, starjeli, ili bili nevoljeni, zaboravljeni, otpisani? Kad bi se samo dio pažnje, dio novca, dio ljubavi koja se ovih dana rasipa, poklonila živima umjesto mrtvima, starost bi bila lakša, bolest snošljivija, uzajamna blizina životnija”. Uz val nasilja u kojem su život izgubili vlasnik i djelatnik Nacionala u komentaru urednik Ivan Miklenić piše da je to nasilje “očitovalo snagu zla u suvremenome hrvatskom društvu, uzbunilo, osobito određene, političke elite i, nakon dugo vremena, polučilo, makar deklarativan, konsenzus vladajućih i oporbenih političara”. Osvrćući se na fenomen zla koje se manifestira kao nasilje komentator piše: “Prostor zlu i njegovu snaženju otvara se uvijek kad se zanemaruje dobro, kad se razaraju univerzalne vrijednosti, kad se iz javnoga i društvenoga života žele potisnuti subjekti koji ostvaruju i promiču etička načela, koji se zauzimaju za dostojanstvo svake ljudske osobe, za pravdu, slobodu, solidarnost, istinu i mir”. U osvrtu na reakcije na taj zločin u tekstu se kaže da je pretjerano govoriti – kako to čine neki mediji – “o terorizmu, odnosno o potrebi uvođenja izvanrednog stanja u Hrvatskoj. Taj zločin i takvo njegovo kvalificiranje odnosno interpretiranje upućuje na to da netko želi da hrvatska javnost bude što zbunjenija i nesigurnija i da netko zapravo želi prizivati kaos”. Samo otvaranje teme o tobožnjoj potrebi izvanrednog stanja “otkriva pokušaj dramatiziranja, preuveličavanja i destabiliziranja Hrvatske, odnosno potrebu stvaranja uvjeta za što veći kaos. Već je dugo naime jasno da postoje u hrvatskom društvu snage koje priželjkuju što veći kaos jer im samo takvo stanje omogućuje dugoročno očuvanje svojih povlaštenih položaja i ostvarivanja svojih sebičnih, nelegalnih i nelegitimnih, interesa. Tim snagama sasvim sigurno ne odgovara ulazak Republike Hrvatske ni u NATO ni u Europsku Uniju, ne odgovara im ni funkcioniranje pravne države ni zakonitosti, ni obračun s gospodarskim kriminalom ni s korupcijom, ne odgovara im istina u medijima niti njegovanje univerzalnih vrijednosti u hrvatskom društvu”.

List opširno piše o početku života obnovljene i sada samostalne Srijemske biskupije sa sjedištem u Srijemskoj Mitrovici donoseći i najvažnije poruke srijemskoga biskupa Đure Gašparovića, đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića te beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara.
Iz života Crkve u svijetu u novom broju opširno se izvješćuje o završetku 12. biskupske sinode posvećene Božjoj riječi te je prikazana i Poruka sinodskih otaca Božjem narodu. Sinodski oci, kao i novinari akreditirani pri Svetoj Stolici, dobili su građu o hrvatskom iskustvu slavljena riječi Božje kontinuiranim čitanjem cjelovite Biblije, uključujući i dokumentarni film. Dio sinodskih otaca vrlo je snažno upozorio na otvoreni progon kršćana u nekim islamskim zemljama a pridružio im se i papa Benedikt XVI. Irena Popovački izvijestila je o znanstvenom skupu o Zagrebačkoj Bibliji koja je prozvana “Božjim čudom” a Ivan Golub izrekao je pohvalno slovo glavnom uredniku Zagrebačke Biblije o. Bonaventuri Dudi prigodom dodjele “Ekumenske povelje” u Osijeku.
Pozornost privlače i izviješća o međunarodnom znanstvenom skupu u organizaciji splitskoga KBF-a na temu “Vlast i autoritet – društveni i crkveni vidovi” o čemu piše Silvana Burilović, te o tribini o Zakonu o suzbijanju diskriminacije na kojoj je istaknuto da je to “opasan presedan u hrvatskom društvu”.
Darko Grden razgovarao je za rubriku “Intervju” s dr. Robertom de Matteijem, povjesničarom s Europskog sveučilišta u Rimu, o bl. Alojziju Stepincu i komunizmu koji je uz ostalo istaknuo: “Nema sumnje da je stav kardinala Stepinca prema komunizmu kao model bio alternativan, drugačiji u odnosu na onaj koji se razvio u Jugoslaviji i općenito u katoličkom svijetu nakon njegove smrti, a to je ideja da postoji način za ‘modus vivendi’, za suživot između Crkve i komunizma. Danas možemo reći da je stav kardinala Stepinca bio proročki”. Osvrćući se na predbacivanja kardinalu Stepincu glede njegova odnosa prema Hrvatskoj talijanski povjesničar je uz ostalo istaknuo: “Smatram da je učinio dobro time što je prihvatio hrvatsku neovisnost. Jer nipošto nije, pa ni prihvativši hrvatsku neovisnost, prihvatio nacističku ideologiju, kao ni kasnije komunističku. Stepinčev model bila je neovisna hrvatska država, duboko katolička, protivna i jednoj i drugoj ideologiji. Stepinac je bio katolički biskup i katolički kardinal. I katolikom je uvijek ostao. Dakle nije mogao prihvatiti nijednu od te dvije ideologije, jer su one duboko protivne katoličkomu duhu”. U rubrici “Susret” hrvatskog branitelja Martina Filipović, člana Biskupijskoga pastoralnog vijeća Porečke i pulske biskupije, koji progovara o odnosu suvremenih hrvatskih generacija prema hrvatskim svetinjama, predstavio je Vlado Čutura koji je pohodio i župu Veli Vrh u pulskom predgrađu te u reportaži prikazuje tu vitalnu mladu župnu zajednicu.