Split, (IKA) – “Vlast i autoritet – društveni i crkveni vidovi” tema je XIV. međunarodnoga teološkog simpozija koji je Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu organizirao 23. i 24. listopada u velikoj dvorani Fakulteta.
Skup je otvorio dekan Fakulteta prof. dr. Luka Tomašević. Pozdravivši predstavnika Splitske metropolije generalnog vikara mons. Ivana Ćubelića, predstavnika Sveučilišta prof. Ratomira Žanetića, predavače i sve nazočne, dr. Tomašević istaknuo je da je tematika važna i zanimljiva osobito zbog sadašnjega društvenog konteksta u kojemu se nalazi Hrvatska: brzih promjena, globalizacije i ulaska u Europsku uniju.
Riječ pozdrava u ime splitsko-makarskoga nadbiskupa i velikoga kancelara KBF-a u Splitu Marina Barišića, koji se nalazi na Sinodi biskupa u Rimu, uputio je mons. Ćubelić. Prof. dr. Nediljko Ante Ančić, tajnik Povjerenstva znanstvenoga skupa, istaknuvši važnost teme.
Izlaganje “Vlast i autoritet u hrvatskom društvu” održao je prof. dr. Zdravko Tomac. U suvremenom svijetu daleko je odmakao proces gubljenja suvereniteta nacionalnih država i prenošenje suvereniteta na nadnacionalne i na naddržavne institucije, istaknuo je dr. Tomac. Suprotno stajalištu hrvatskih elita, većina hrvatskoga naroda, premda je izložena velikim manipulacijama, intuitivno ne prihvaća politiku gubljenja suvereniteta, odnosno, ne prihvaća politiku koja tvrdi da je, navodno, naš nacionalni interes na oltar europeizma i globalizma žrtvovati hrvatski državni suverenitet.
Hrvatska je država danas napadnuta sa svih strana, i iznutra i izvana, tako da se raspada velikom brzinom. Ovaj naš naraštaj konačno je stvorio Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu i ostvario stoljetne snove mnogih naraštaja hrvatskoga naroda. Nažalost, dio političke i intelektualne elite odriče se Hrvatske kao suverene države, smatra dr. Tomac.
Hrvatska kao nacionalna država rastače se i izvana i iznutra. Nacionalno se obezvrjeđuje i sotonizira i želi ga se pretvoriti u folklor. Politička, medijska i intelektualna elita skriva od naroda činjenicu da se državni suverenitet prenosi na Europsku uniju te, suprotno Ustavu RH i suprotno volji većine građana, bez referenduma nastoji uvesti Hrvatsku već traži mogućnosti kako zaobići nedvojbene odredbe Ustava koje zabranjuju ulazak Hrvatske u balkanske integracije i prenošenje suvereniteta na Europsku uniju, odnosno, na bilo kakvu naddržavnu institucije, istaknuo je dr. Tomac te zaključio: “Sve su to razlozi zbog kojih držim bitnim nacionalnim interesom što prije i što konkretnije, kao alternativu takvim negativnim procesima, razraditi koncepciju Hrvatske kao neutralne države i o tome otvoriti ozbiljne i argumentirane razgovore.
Tek će tada biti moguće sagledati stvarne hrvatske nacionalne interese i pronaći mogućnosti njihove obrane te izići iz sadašnje bespomoćnosti, u kojoj politička i intelektualna elita kao slijepac vodi hrvatski narod u provaliju”.
Program prvoga dana simpozija završen je predstavljanjem zbornika radova s prošlogodišnjega simpozija pod naslovom “Teologija i Crkva u procesima europskih integracija”.
O zborniku su govorili prof. dr. Branimir Lukšić, prof. dr. Nikola Bižaca i doc. dr. Jadranka Garmaz.
U petak 24. listopada program je započeo predavanjem prof. dr. Gerharda Larchera iz Graza “Crkveni autoritet svjedočenja u kontekstu današnjih društvenih promjena”. U izlaganju prof. Larcher progovara o veoma aktualnoj temi, s jedne strane u odnosu na temeljni katoličko-ekleziološki problem autoriteta u Crkvi (dogmatski, pastoralno-teološki, crkvenopravni), s druge strane u odnosu na pitanje autoriteta Crkve, tj. glasa Crkve kao takve u današnjem svijetu ubrzanih društvenih promjena.
Oboje je tijesno međusobno povezano i mora se dokazati na poseban način u liku svjedoka, odnosno svjedočenja, istaknuo je prof. Larcher. Zaključio je kako perspektive za budući autoritet svjedočenja služenjem iz ljubavi i proroštvom u Crkvi, a po njoj za društvo, proizlaze osobito iz promjene paradigme na II. vatikanskom saboru.
Govoreći o suverenoj vlasti i globalizacijskom razdoblju, koji je uvelike promijenio suvremeni svijet, prof. dr. Duško Lozina iz Splita započeo je predavanje raščlambom političkih pojmova: vlast – moć – autoritet. Prema njegovim riječima, danas nema apsolutnog suvereniteta, nego je riječ o okljaštrenom, ograničenom suverenitetu tako da ni Hrvatska ne može imati puni suverenitet onako kako bismo mi to htjeli.
Od tuda i zazori i euroskeptički stavovi u smislu: što nam donosi Europska unija. Povijesno iskustvo nam nalaže da u najmanju ruku trebamo biti oprezni pri pristajanju uz tako veliku tvorenu na koju mi kao mali narod ne možemo puno utjecati. Treba poraditi na novoj izgradnji države, njezine rekonstrukcije i institucionaliziranja njezinih klasičnih funkcija države, graditi na novim temeljima sukladno globalizacijskom ozračju koje je bitno drukčije od onoga u kojem smo živjeli prije pedeset, sto ili dvjesto godina, istaknuo je predavač.
Nakon rasprave i kratke stanke prof. dr. Donath Hercsik iz Rima održao je izlaganje “Učiteljska kompetencija biskupskih konferencija nakon II. vatikanskog sabora”. Istaknuo je kako je Drugi vatikanski sabor ostavio otvoreno pitanje imaju li biskupske konferencije kao takve mandat naučavanja. Teolozi i kanonisti poput primjerice J. Ratzingera, G. Ghirlande i J. P. Greena niječno odgovaraju na to pitanje. Drugi pak, poput F. J. Urrutije i J. Manzanaresa, misle suprotno.
Apostolsko pismo Apostolos suos iz godine 1998. donijelo je sljedeće stanje: Učiteljski izričaji biskupskih konferencija koji žele biti obvezujući te ih vjernici trebaju prihvatiti i slijediti religioznim posluhom, moraju od biskupa članova BK koji imaju pravo glasa na zasjedanju BK ili jednoglasno biti prihvaćeni – onda nije potrebno da ih Apostolska Stolica preispituje, ili biti prihvaćeni barem dvotrećinskom većinom članova – u tom slučaju potrebno je provjeravanje od Svete Stolice. Takvi učiteljski izričaji mogu biti objavljeni uime samih biskupskih konferencija, zaključio je prof. Hercsik.
Jutarnji dio programa završio je predavanjem prof. dr. Inge Tomić-Koludrović iz Zadra “Sociologija, religioznost, dobrovoljni rad: usporedba SAD-a i Hrvatske”. Na temelju empirijskih podataka ukazala je na nedostatnu razvijenost dobrovoljnog rada u Hrvatskoj u odnosu na SAD te na nedostatak povezanosti dobrovoljnog rada u Hrvatskoj s religioznošću. Premda iznimno visok postotak populacije u Hrvatskoj smatra da Crkva ljudima može puno toga reći i pomoći im, samo se mali postotak i religioznih i nereligioznih osoba obraća za pomoć svećenicima ili redovnicama. Povećanje tradicionalne crkvene religioznosti, uz istodobni izostanak povjerenja u mogućnost pomoći od strane svećenika i redovnica, ukazuje na dominaciju običajnog katoličanstva, koje se povezuje s manjom spremnošću na angažman u civilnom društvu, istaknula je dr. Tomić-Koludrović.
U poslijepodnevnom dijelu programa prof. dr. Božo Lujić izlagao je na temu “Božja i ljudska vladavina. Nova logika i novo poimanje vlasti”. Prvenstvo unutar kršćanske zajednice ne bi smjelo značiti borbu za vlast, nego ulaganje sebe u služenju; autoritet u kršćanskoj zajednici ne bi se smio temeljiti na vlasti kao vanjskoj kategoriji moći, nego na solidarnom nošenju sudbine onih kojima netko stoji na čelu. U tim stavovima kao istinskoj stvarnosti života leži također i istinska čovjekova veličina, a i istinska veličina kršćanskog autoriteta, zaključio je dr. Lujić.
O vjernicima sposobnima za crkvenu vlast upravljanja govorio je zatim prof. dr. Juraj Brkan. Sveta vlast je jedinstvena i očituje se u trima crkvenim službama: posvećivanju, naučavanju i upravljanju. Svaki vjernik ili crkveni službenik nema u istoj mjeri i na jednak način udjela u jedinstvenoj crkvenoj vlasti. Klerici su za vlast upravljanja sposobni prema odredbi pravnih propisa, a u vršenju te vlasti mogu surađivati vjernici laici. Crkvenu vlast treba obnašati u duhu služenja. Ona je redovito povezana sa svetim redom i crkvenim magisterijem, ona je ex institutione divina. Dr. Brkan u zaključku je upozorio kako je još potrebno teološki i pravno produbljivati crkvenu vlast upravljanja, posebno njezino podrijetlo, njezinu povezanost sa svetim redom te pitanje tko je za nju sposoban i tko u njoj može surađivati prema propisima prava.
Nakon stanke, dr. Alojzije Čondić izlagao je o temi “Obnašanje vlasti i autoriteta u pastoralnoj službi”. Istaknuo je da su vlast i autoritet pojmovi koji se često u životu prožimaju, premda se, u sociološkomu vidu, ne poistovjećuju. Za razliku od društveno-kulturalnoga poimanja vlasti i autoriteta, ti se pojmovi u teološko-pastoralnomu vidu temelje na osobi Isusa Krista, čiji autoritet i vlast proizlaze iz sinovskog odnosa i poslušnosti Ocu. Autoritet i vlast u pastoralnoj službi ne znače gospodarenje, nego služenje, vođenje i izgrađivanje naroda Božjeg u istini i svetosti. U crkvenomu radu, osobito na biskupijskoj i župnoj razini, to zahtijeva metanoju od uobičajenoga shvaćanja pastorala prema organskom i sinodalnom obliku pastoralnoga rada, istaknuo je dr. Čondić.
Dr. Ivan Kešina govorio je o crkvenom učiteljstvu kao mjerilu i normi religiozno-ćudorednog djelovanja i življenja. Riječ je o ovlasti crkvenog učiteljstva da naviješta poruku vjere te tumači njezinu primjenu na ćudoredni život u svjetlu Duha Svetoga. Govoreći o današnjem dobu u kojemu se događa velik zaokret u razvoju duha i svijesti: relativno se apsolutizira, a imanentno se odcjepljuje od transcendentnog, predavač je upozorio da “iz vjernosti prema Božjoj objavi, a onda radi čovječanstva općenito, kao i svakoga pojedinog čovjeka, Crkva ne može popustiti takvom duhu vremena te mora braniti pravo svakog čovjeka na takvo moralno-etičko usmjerenje koje mu omogućuje sretan život”.
Nakon završne rasprave u kojoj su nazočni mogli postaviti pitanja svim predavačima, prodekan za nastavu KBF-a u Splitu dr. Ante Čovo zahvalio je organizatoru simpozija i njegovim pokroviteljima: Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, svim predavačima i sudionicima simpozija te svim nazočnima među kojima je bio i hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk te je proglasio simpozij završenim.

.