Vatikan, (IKA) – Ovo je skladno višeglasno tumačenje, tim je riječima 24. listopada u Sinodskoj dvorani u Vatikanu predstavljena zaključna poruka XII. redovne opće skupštine biskupske sinode o Riječi Božjoj. Tekst završne poruke predstavio je nadbiskup Gianfranco Ravasi, predsjednik Povjerenstva za poruku sa Sinode, koji se u čitanju dokumenta razmjenjivao s još četvoricom sinodskih otaca.
Poruka, koja je pročitana na talijanskome, engleskome, španjolskome, francuskome i njemačkome jeziku, poziva na ljubav prema Riječi Božjoj, i na njezino što bolje poznavanje.
Poruka predstavlja topli poziv na približavanje Bibliji, ne samo ozbiljnošću egzegeze, nego i srcem, rekao je nadbiskup Ravasi. Tekst je podijeljen na četiri dijela, a svaki odgovara jednome izrazu Riječi Božje: njezin glas, odnosno Objava; njezino lice, odnosno Isus Krist; njezin dom, a to je Crkva, te njezini putovi, odnosno poslanje. To su četiri puta koja nas od vječnoga i beskonačnoga vode do naših domova i gradova, primijetio je nadbiskup.
U prva dva dijela dokument podsjeća na važnost božanske Riječi koja je djelotvorna, stvoriteljska i spasenjska te na snagu Riječi koja se utjelovila, i koja ulazi u prostor i vrijeme te poprima ljudsko lice, lice Isusa Krista. Upravo se zbog toga Bibliji pristupa u susretu s Osobom koja životu daje novi obzor. Stoga je važno istaknuti kako ne valja upasti u egzegetski fundamentalizam koji niječe utjelovljenje božanske Riječi u povijesti. Taj fundamentalizam, pojasnio je nadbiskup na konferenciji za novinare, često misli da je zatvorio istinu u pojedine riječi te se boji otkriti božansku Riječ izvan njih. Pred novinarima je nadbiskup izrazio nadu da će biskupske konferencije u cijelome svijetu pomoći širenju Biblije u školama, na temelju pojedinačnih stvarnosti u obrazovnom sustavu.
U dijelu posvećenome poslanju, istaknuta je obitelj shvaćena kao bitan prostor na koji valja unijeti Riječ Božju, i na kojemu će novi naraštaji biti primatelji odgovarajuće pedagogije koja ih vodi do upoznavanja Kristove ljepote. U dokumentu se nadalje pogled upravlja i prema najbjednijim društvenim slojevima u svijetu, u kojima se skuplja patnja i siromaštvo, ponižavanje i tlačenje, marginalizacija i bijeda, bolesti i samoća. Pred svim tim, kršćaninovo je poslanje naviještati božansku Riječ nade, i to kroz brižljivu blizinu koja ne osuđuje, nego podupire, prosvjetljava, tješi i prašta, ističe se u dokumentu.
Što se pak tiče važnosti dijaloga i susreta sa židovskim narodom i s islamom, u dokumentu je istaknuto kako je kršćanstvo sa židovskim narodom vezano zajedničkim priznavanjem i ljubavlju prema Starome zavjetu, dok islam daje svjedočanstvo iskrene vjere u jednoga Boga, milosrdnoga i milostivoga. Spomenuti su i budizam i konfucionizam – neka i u odnosu na njih kršćanin pronađe zajednički sklad utemeljen na poštovanju života, šutnji, jednostavnosti i žrtvi, ističe se u dokumentu. Ne treba zaboraviti ni one koji ne vjeruju, a koji se trude prakticirati pravednost i voljeti dobrotu; njima treba pružiti istinsko svjedočanstvo obzora istine i ljubavi, koji su objavljeni Riječju Božjom.
U dijelu posvećenome Crkvi pak, u središtu je bila vrijednost propovijedi i ekumenskoga hoda. U dokumentu se također govori i o korištenju novih tehnologija u širenju Riječi Božje, i to s posebnom pozornošću na djecu i mlade. Putovi Riječi sada nisu samo putovi misionara, nisu samo oni koje mi kršćani trebamo prijeći svojim svjedočenjem, ulazeći u ulice naših gradova, nego su to također – a možda i “ponajviše” – virtualni, informatički putovi, odnosno mogućnost da se Riječ Božja ponudi i na televiziji, kako bi mogla pokazati svu svoju snagu kroz bogatstvo svojih simbola, kroz svoje pripovijedanje koje sadrži duboku i univerzalnu poruku, a koje, iznad svega, čovječanstvu daje mogućnost odgovora na konačna i temeljna pitanja o životu.
U tijeku 23. opće sjednice sinodski su oci usvojili 55 konačnih prijedloga koji su sadržani u posebnom dokumentu. Dokument je napisan na latinskome jeziku i isključivo je pridržan za Svetoga Oca koji će ga rabiti pri izradi postsinodske pobudnice. Papa je ipak odobrio objavljivanje na talijanskome jeziku privremenoga nacrta Propozicija.