Istina je prava novost.

Knjiga dr. Nikole Škalabrina o vremenitim crkvenim dobrima

U knjizi su obrađene i vrlo aktualne teme kao što su "Ugovor između Svete Stolice i Republike hrvatske o gospodarskim pitanjima", "Sporazum o načinu izvršavanja određenih financijskih obveza", a vrlo stručno su obrađene i teme "Financijski sustav Katoličke Crkve u Hrvatskoj" iz 2001. i "Pravilnik za provedbu financijskoga sustava" iz 2004. godine

Redoviti profesor kanonskoga prava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, dr. Nikola Škalabrin, napisao je knjigu pod naslovom “Vremenita crkvena dobra” koja je ovaj mjesec izdana u Đakovu, uz odobrenje Nadbiskupskog ordinarijata. Knjiga je plod i rezultat njegova dugogodišnjega rada na polju te materije. Profesor već duži niz godina predaje studentima Knjigu V. Zakonika kanonskoga prava “Vremenita crkvena dobra”. Održao je isto tako veći broj predavanja svećenicima vezanih uz ovu temu i objavio nekoliko članaka. Knjiga ima 176 stranica i podijeljena je u IV naslova: stjecanje dobara, upravljanje dobrima, ugovori i napose otuđenje, nabožne volje općenito i nabožne zaklade. Autor prije svega, obrađuje V. knjigu Zakonika, ali naglašava da su brojne odredbe o vremenitim dobrima razasute i po drugim dijelovima Zakonika.
Knjiga ima svoju težinu i aktualnost jer se u njoj obrađuju i teme “Ugovor između Svete Stolice i Republike hrvatske o gospodarskim pitanjima” koji je potpisan 1998. godine i “Sporazum o načinu izvršavanja određenih financijskih obveza” potpisan 26. veljače 1999. godine. Uz navedeno, vrlo stručno, su obrađene teme “Financijski sustav Katoličke Crkve u Hrvatskoj” koji se počeo provoditi od 1. siječnja 2001. i “Pravilnik za provedbu financijskoga sustava” koji je stupio na snagu 1. srpnja 2004. godine. Autor donosi i druge odredbe Hrvatske biskupske konferencije vezane uz ovu materiju. Veliko bogatstvo je i Bibliografija koju autor donosi, a ona uz stranu literaturu sadrži i popis do sada objavljenih dokumenata, knjiga i članaka na hrvatskom jeziku.
Prof Nikola Škalabrin naglašava da je Crkva s jedne strane duhovna zajednica vjere, nade i ljubavi, a s druge strane vidljiva struktura, društvo (societas) koje zahtjeva i vremenita dobra za ostvarenje njezinih svrha. Istina, svrhe Crkve su nadnaravne, ali se ona ne odriče dobara ovoga svijeta, jer te svrhe postiže upravo svojim djelovanjem u svijetu. Zato vremenita crkvena dobra trebaju uvijek biti i ostati samo sredstva, a nikada svrha crkvene djelatnosti i stoga je potrebno da se Crkva postavi na ispravan način u odnosu prema vremenitim dobrima. Knjiga će koristiti i biti od velike pomoći klericima i laicima kojima je snagom njihove službe u Crkvi povjerena briga za vremenita crkvena dobra, studentima teoloških znanosti ali isto tako i ostalima klericima, redovnicima i laicima koji shvaćaju kako Crkva treba vremenita dobra za ostvarenje vlastitih svrha, a i onima koji misle kako Crkva treba biti lišena vremenitih ili gospodarskih dobara. (ika-tuđon/sa)

.