Victoria, (IKA) – Redoviti godišnji susret pastoralnih djelatnika iz Sjeverne Amerike i Kanade održan je od 13. do 16. listopada u župnom dvoru u Victoriji u Kanadi kod župnika fra Jure Marčinkovića. Na susretu se okupilo tridesetak svećenika i redovnica koji djeluju među Hrvatima u tim prekoocenskim zemljama. Susret su organizirali delegati tih dviju zemalja mons. Ivan Vukšić, koji djeluje u župi Presv. Trojstva u Oakvillu, i fra Marko Puljić, kustos iz Chicaga. Na susret je došao i dubrovački biskup Želimir Puljić, predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za inozemnu pastvu, koji je održao nekoliko predavanja o svetom Pavlu u godini koja je posvećena tom velikom misionaru. Sin fanatičnog farizeja nije bio rođen u tihom zaselku galilejskih dolina, nego u buci velegrada Tarza u kojem su živjeli ljudi svih narodnosti i jezika. I on je “morao” postati kozmopolitom koji nije htio znati za razliku između Hebreja i Grka. No, kao član naroda koji je Bog odabrao, smatrao je kako su svi drugi narodi ništarija a to će od malog i prkosnog Taržanina učiniti tako nasilnog mladića da će biti potrebna sila s neba da ga ukroti i slomi, rekao je predavač.

Predavač je najprije objasnio Taržaninov sudar s kolegom sa studija, s đakonom Stjepanom, a onda obračun Nazarećanina s tim prkosnim i oholim Izraelcem kod Damaščanskih vrata. U drugom predavanju mons. Puljić “u riječi i slici” predstavio je tri Pavlova misijska putovanja. Posebice je opisao suradnju Pavla i Barnabe na brojnim križnim postajama na kojima su kroz ljutu nevolju upoznavali Božju volju. I doživjeli tri vrste progonitelja i protivnika: Židove, tvrdokorne čuvare Zakona, zatim manipulirane žene, te gradske oce kojima je bilo stalo do političkoga reda i mira u gradu, a ne do religije i religijskih vrednota.

No, nemirni i neumorni Pavao planira i hoda. I nije ga lako slijediti i njegove naputke izvršavati. Prije početka drugoga misijskog putovanja on nije smatrao “uputnim sa sobom voditi Barnabina nećaka Marka koji ih je u Pamfiliji napustio i vratio se u Jeruzalem” (Dj 13, 13). Zbog toga se Pavao razišao s Barnabom koji je onda s Markom pošao na Cipar. Nakon viđenja u Troadi Pavao krene u Grčku i dođe u Filipe, grad prvoga dijela Makedonije gdje će od sada osvajati Grčku za Kraljevstvo Božje. Bilo je to putovanje malo manje od pet tisuća kilometara, od čega polovicu pješice. Tako je razlaz s Barnabom omogućio “otkriće” Europe. Predavač je zapitao tko je povezao njega, Pavla iz Tarza, Silu iz Jeruzalema, Timoteja iz Listre i Luku iz Antiohije, “četiri biserne duše” na istom poslu i zadatku? Tko je upravljao tajanstvenim njihovim putovima da se na tim daljinama sretnu i upoznaju, da se zbliže i zavole? Tajanstveni Bog bio je glavni režiser svih zbivanja i prvi pokretač njihovih povijesti, istaknuo je biskup Puljić.

U posljednjem razmatranju poslije pokorničkog bogoslužja predavač je izložio Pavlove preporuke mladom Timoteju i njegove očinske savjete iz poslanice koju je pisala Pavlova drhtava ruka. Donoseći zatim i oproštajni Pavlov govor u Miletu (Dj 20, 17-38) lako je osjetiti gorljivog apostola koji propovijeda neustrašivo i smjelo, istaknuo je mons. Puljić. Posebice je dirljivo osjetiti s kakvom brigom i ljubavlju pazi na Božje stado koje mu je povjereno. Biskup je poželio svećenicima i pastoralnim suradnicama da Pavlovim žarom navješćuju Riječ Božju i dijele svete tajne.
Susret je završio svečanim misnim slavljem u župnoj crkvi Sv. Leopolda Mandića u kojoj su se okupili i vjernici koji su ostali i na zajedničkoj večeri u novoj dvorani koju su izgradili u posljednjih šest mjeseci.