Vatikan, (IKA) – “Znanstvene i tehnološke tekovine, koje predstavljaju sve veći izazov za vjeru, promijenile su način na koji se od davnine shvaćalo razum; one su na neki način istisnule razum koji je tražio posljednju istinu o stvarima te dale prostora razumu koji se zadovoljava time da otkrije kontingentnu istinu prirodnih zakona”, rekao je to papa Benedikt XVI. primivši 16. listopada u Vatikanu sudionike skupa “Pouzdanje u razum” koji je toga dana otvoren na inicijativu Papinskoga lateranskog sveučilišta, Papinske akademije znanosti i Svjetske konferencije katoličkih filozofskih sveučilišnih institucija u prigodi 10. obljetnice enciklike “Vjera i razum” (“Fides et ratio”).
Znanstveno istraživanje, nastavio je Papa, ima zacijelo svoju pozitivnu vrijednost. Otkrivanje i razvoj znanosti plod su razuma i umnog rada kojim čovjek uspijeva proniknuti u dubine stvorenoga svijeta. Vjera se, pak, ne boji napretka znanosti i razvoja do kojih dovode njihova otkrića kada ova imaju za svoj cilj čovjeka, njegovu dobrobit i napredak čitavoga čovječanstva. Međutim, sa žaljenjem je istaknuo Papa, znanstvenici nemaju u svojim istraživanjima uvijek pred sobom čovjeka. Prema Papi, težnja lakoj zaradi ili, još gore, čovjekova drzovitost kojom se hoće postaviti na mjesto Stvoritelja ponekad imaju presudnu ulogu. To je neka vrsta nazovi-razuma, koji može poprimiti karakteristike opasne po samoga čovjeka. Znanost, uostalom, nije kadra izraditi etička načela; ona ih može samo primijeniti na vlastitom području i prepoznati da su ona nužna za suzbijanje svojih eventualnih zastranjenja. U tome kontekstu, filozofija i teologija postaju nezaobilazna pomagala kojima se valja služiti kako bi se izbjeglo to da znanost sama kroči vijugavim putem, punim nepredvidljivih otkrića i opasnosti. To nikako ne znači ograničavati znanstveno istraživanje ili sprječavati tehniku da proizvodi oruđa razvoja, već se sastoji u tome da se održava budnim osjećaj odgovornosti koju razum i vjera imaju prema znanosti, kako bi ona ostala na tragu svoga služenja čovjeku, rekao je Papa.
S razmakom od deset godina pozoran pogled na encikliku Fides et ratio omogućuje s divljenjem otkriti njezinu neprolaznu aktualnost, rekao je nadalje Papa. Ta je enciklika prepoznatljiva po svojoj velikoj otvorenosti prema razumu, poglavito u dobu u kojem se teoretizira o njegovoj slabosti. Ivan Pavao II. ističe, međutim, važnost povezivanja vjere i razuma u njihovu uzajamnom odnosu i tim je učiteljstvom, objasnio je Benedikt XVI., Crkva htjela obraniti snagu razuma i njegovu sposobnost da dopre do istine. Razum koji ne stvara istinu, već je “otkriva” prema “lekciji svetoga Augustina”, koji, naime, naslućuje da iza onoga što je dostigao i stekao postoji još nešto, postoji, naime, istina koja se nikada neće moći otkriti polazeći od same sebe, već koju se može primati samo kao besplatni dar. Istina objave se ne postavlja iznad istine do koje dolazi razum; ona radije čisti i uzdiže razum. Papa je na kraju uočio “sretnu podudarnost” održavanja toga skupa i biskupske sinode ističući da je “konačni odgovor” na pitanje čovjekova smisla “Riječ objave koja postaje život i koja zahtijeva da je se prihvaća kao neiscrpni izvor istine”.

.