Istina je prava novost.

150. obljetnica osnutka Udruge sv. Vinka Paulskog u Hrvatskoj

Svaki put kada kao vjernici zanemarimo siromahe, razgrađujemo tkivo svoje crkvenosti i slabimo glas Radosne vijesti. Bez obzira što o nama mislili, govorili; bez obzira koliko nas vrijeđali ili ignorirali, naš je poziv jasan i mi ga se u hrvatskome društvu nećemo odreći – naviještati i živjeti Krista, istaknuo biskup Šaško

Zagreb, (IKA) – U povodu 150. obljetnice osnutka Udruge sv. Vinka Paulskoga u Hrvatskoj svečano misno slavlje u zagrebačkoj katedrali predvodio je 11. listopada zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Udruga sv. Vinka Paulskog je međunarodna, katolička, karitativna udruga laika koji se okupljaju kako bi pomagali materijalno i duhovno sve one koji su nemoćni, potlačeni, obespravljeni i koji trpe na bilo koji način. Osnovali su je 1833. godine u Parizu bl. Frederic Ozanam i nekolicina njegovih prijatelja studenata. U Hrvatskoj je udruga osnovana prvi put u Zagrebu 1858. godine, a potom i u drugim mjestima Hrvatske. Dolaskom komunizma udruga je prestala djelovati. Nakon osamostaljenja države udruga je oživjela 1992. godine te danas djeluje u 52 konferencije i ima 800 članova.

Biskup Šaško u homiliji je istaknuo da u karizmi sv. Vinka postoji ljepota kršćanstva, jednostavna i tiha, privlačna i očaravajuća, a takva je potaknula i bl. Federica Ozanama, jednoga od najvažnijih utemeljitelja Udruge sv. Vinka Paulskoga koja je rasprostranjena u sto trideset zemalja svijeta s bezbrojnim dragovoljcima, u borbi protiv siromaštva, onoga očitoga i onoga skrivenog. “Bogu smo danas zahvalni što stoljeće i pol Udruga živi i u Hrvatskoj”, kazao je biskup, dodavši da sam blaženi Federic o – kako ih on zove – ‘konferencijama’ u župama, u mjestima, u četvrtima i tvrtkama, koje tvore Udrugu govori da je riječ o ustanovi koja je katolička, ali laička; siromašna, ali bogata siromasima; ponizna, ali brojna. “Blaženi Federic bio je sretan što je to djelo napredovalo, u punoj odgovornosti laika. I nije se ograničavalo na izravnu dobrotvornost, na dijeljenje milostinje, nego na življenje ljubavi blizinom siromašnima, osobito redovitim posjećivanjem u njihovim kućama i nastambama, redovitom skrbi koja nadilazi povremenu pomoć. Bio je svjestan da materijalna pomoć pomaže u neposrednoj potrebi, ali je svrha nešto drugo – mijenjati okolnosti i ozračja u kojima siromaštvo postaje bespomoćna redovitost; u kojima se guši oduševljenje i pogled prema smislu trpljenja”, pojasnio je biskup Šaško, dodavši da je u Udrugu usadio prepoznatljiv znak – osobni posjet, osobni susret sa siromasima.

Govoreći kako je karizma svetoga Vinka prisutna kod nas na različite načine, bilo u obliku redovničkoga i svećeničkoga poziva, bilo po laičkim udrugama i nadahnućima, biskup Šaško poručio je da nam je potrebna veća vidljivost kršćanske kulture, snažnija prisutnost te kulture koja izrasta iz Božje ljubavi, iz Isusa Krista koji je sebe učinio siromahom, da bi nas obogatio. “Svaki put kada kao vjernici zanemarimo siromahe, razgrađujemo tkivo svoje crkvenosti i slabimo glas Radosne vijesti. Bez obzira što o nama mislili, govorili; bez obzira koliko nas vrijeđali ili ignorirali, naš je poziv jasan i mi ga se u hrvatskome društvu nećemo odreći – naviještati i živjeti Krista. Vaša udruga je prostor koji je potreban crkvenomu tkivu i koji treba još snažnije biti prisutan i skladno surađivati sa svim karizmama u mjesnoj i sveopćoj Crkvi”, poručio je biskup Šaško članovima udruge. “Kao vjernici ne dvojimo da krik siromaha dopire do Boga, ali često ne dopire do ušiju čovjeka. Pritom znamo tko su za nas siromasi. Za nas vjernike to nije zbilja koja bi se mogla definirati na gospodarskoj razini. Prema riječima blažene Majke Terezije, to su “svi oni koji nisu voljeni”. A da bi se nekoga moglo voljeti, potrebno je uviđanje dara iz kojega se rađa zahvalnost”, dodao je biskup.

U homiliji je biskup spomenuo da je na današnji dan, 11. listopada 1946., komunistički režim nadbiskupu Alojziju Stepincu izrekao sramotnu osudu kojom je želio dokinuti glas Crkve i ugušiti katoličku kulturu u Hrvatskoj. “Ove godine slavimo desetu obljetnicu njegove beatifikacije i dobro je upoznavati njegov život i djelovanje koje nikakva sila nije mogla ugušiti niti laž iskorijeniti. Pred tim je slijepcima komunističke ideologije, čije djelovanje još i danas neki zovu “narodnim sudom”, kardinal – ne braneći sebe – upozoravao na nepravde i zločine koji su u Hrvatskoj urušavali kršćansku kulturu. Nažalost, kao da još uvijek nismo svjesni važnosti građenja prostora koji je u temeljima svakoga kršćanskog djelovanja, svake kršćanske zauzetosti”, rekao je biskup, istaknuvši da su nam potrebni laici, duboko uronjeni u kršćansku vjeru i u crkvenost; oni koji će u svojoj nesebičnoj vjerničkoj maštovitosti graditi prostore u kulturi, odgoju i obrazovanju, medijima, gospodarstvu i politici, s osobitim naglaskom na kršćanskoj dragovoljnosti. Na misi su sudjelovali brojni članovi Udruge sv. Vinka Paulskog iz raznih krajeva Hrvatske te gosti iz inozemstva. Nakon mise oni su obišli grob bl. Stepinca.