Zadar, (IKA) – Blagdan sv. Šimuna, zaštitnika grada Zadra, proslavljen je 8. listopada u crkvi Sv. Šimuna u Zadru s više misa, a svečano jutarnje i večernje misno slavlje predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Budući da je bio i Dan neovisnosti, nadbiskup je pozvao na molitvu za domovinu. U Jeruzalemu se čuva prazni grob sv. Šimuna Bogoprimaoca, a tijelo mu stoljećima čuva Zadar u pozlaćenoj škrinji koju je darovala Elizabeta Kotromanić, žena hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika. Ovogodišnji blagdan sv. Šimuna u znaku je dva velika događaja u Katoličkoj Crkvi: Godine Pavla Apostola, proglašene na blagdan svetih apostola Petra i Pavla, te XII. redovite skupštine Sinode biskupa Katoličke Crkve na temu: Božja Riječ u životu i poslanju Crkve. U čemu se mogu ta dva velika događaja povezati s likom svetog Šimuna, upitao je nadbiskup Prenđa. “Premda otkrivanje Boga razumom ima veliku vrijednost i za suvremenog čovjeka, ravnodušnog prema vjeri i Bogu, silno je važno da suvremeni čovjek uoči da je u povijesnom Isusu iz Nazareta Bog progovorio i da se Bog objavio, najizravnije otkrio čovjeku. Taj Bog se otkrio Šimunu iz Jeruzalema i Pavlu iz Tarza. Šimun ga je dočekao i primio u Hramu u Jeruzalemu. Prihvatio ga je na ruke od Josipa i Marije. Vođen Duhom Svetim prepoznao je u nejakom dječaku iščekivanog i obećanog Otkupitelja. Otkrio mu je Duh Sveti u Njemu Svjetlo na prosvjetljenje naroda, slavu Izraelovu. Isusa, najslavnijeg izdanka Izabranog naroda, proglasit će u proročanstvu i crtom razdjelnicom spasenja i propasti, ovisno o prihvaćanju u vjeri ili odbijanju u srcu, te je najavio njegov put na zemlji u patnji i odbačenju. Šimun će postati model čovjeka bogotražitelja i u našem vremenu”, rekao je mons. Prenđa, upitavši nismo li danas u mnogim prilikama tražitelji Božje opipljive nazočnosti. Nije nam lako pokloniti slobodu svoje volje za pristanak vjere koja nas prenosi u nadosjećajno i nadvremensko, u Božju blizinu, rekao je nadbiskup. Put Savla iz Tarza bio je drugačiji put prema Bogu, no i on se pokazao Bogu prihvatljivim, hodeći ususret Savlu. “Otkrio se dobronamjernom čovjeku, na krivim putovima njegove osobne sigurnosti da brani Boga svojih otaca pred novim duhovnim pokretom koji se pozivao na Isusa. U tome je vidio pogibao za najpravovjerniji židovski identitet. To objašnjava činjenicu da je najokrutnije progonio Crkvu, kako je ponizno kao obraćenik priznao. Pavao je postao gorljivi Kristov apostol. To se nije dogodilo nakon snažnog razmišljanja, nego nakon snažnog događaja, susreta s Uskrslim. On se stalno poziva na važnu činjenicu da se susreo s Uskrslim. On iznosi činjenicu da je svjedok Kristova uskrsnuća, o čemu je neposredno od Isusa dobio objavu, zajedno s poslanjem za apostola”, rekao je nadbiskup Prenđa, dodavši da je i Pavao, kao i Šimun, navještajem pokazao i predstavio Isusa Crkvi i svijetu.

“Dok razmišljamo o svetom starcu Šimunu i svetom Pavlu, ne javlja li se i u nama želja da i mi susretnemo živog Boga u našem životu? Temeljna je spoznaja da se Bog u svojoj Riječi povjerio čovjeku. Tu svoju nazočnost u Božjoj Riječi, koja nam je dostupna u misi i čitanju Svetog pisma, Bog je potvrdio u sakramentu svoje nazočnosti, u euharistiji koju slavimo svaki dan. Tako mi, vjernici našeg vremena, možemo stupiti u dublju vezu s Bogom po Kristu. Šimun ga je držao na rukama, a mi ga primamo u srce”, poručio je nadbiskup Prenđa. Upozorio je da je kršćanin pozvan otkrivati i prenositi vjeru u Krista novim naraštajima, otkrivati bogatstvo vjere za život. “Vidimo kako se suvremeni čovjek i civilizacija bezuspješno upiru izgrađivati svijet mimo Boga. Kažu da imamo dovoljno znanja i moći te možemo sami izgrađivati svijet bez Boga. Ali vidimo i drugu činjenicu: svi ti pokušaju završavaju u nemoći i velikim posrtajima, vrlo opasnim za narode, jer se bez vjere u Boga moralna pravila i vrijednosti ne mogu primjenjivati u životu. Čovjek i društvo bez etike i morala osuđeni su na propadanje. Čovjek je tada sklon egoizmu i nasilju koje razara i uništava”, upozorio je mons. Prenđa. Govoreći o zadaći obitelji da prenosi vjeru, nadbiskup je istaknuo i da se odgoj u vjeri nastavlja školskim vjeronaukom koji prenosi religiozne činjenice i spoznanja. “Zato ga podržavamo i stavljamo na srce roditeljima da kod upisa u školu izaberu katolički vjeronauk. U ostvarivanju vjeronaučnih vrijednosti vidimo veliku ulogu stručno pripremljenih, a životom autentičnih vjeroučitelja, vjernika laika. No, posebnu ulogu, poslanje i odgovornost u prenošenju vjere i odgoju u vjeri imamo mi, pastiri u Crkvi, biskupi i svećenici. Nama je dobro poznato da se temeljni odgoj u vjeri, dobiven u obitelji, produbljuje i učvršćuje u župnoj katehezi. U župnoj sredini i katehezi se ulazi u život molitve i život po sakramentima; po župnoj katehezi se ulazi u osjećaj odgovornosti za Crkvu, za potrebne. Tako Crkva kao Kristova zajednica postaje put otkrivanja Boga i svjedočanstvo njegove nazočnosti među ljudima”, rekao je nadbiskup Prenđa. Podsjetio je da se u pripravnom, radnom dokumentu Sinode biskupa o Božjoj riječi u životu i poslanju Crkve, govori o traženju i nalaženju Boga u zajedničkom i osobnom pristupu Božjoj Riječi. “Crkva se rađa i živi od Božje Riječi. Riječ Božja podržava Crkvu na njenom povijesnom hodu. Snagom Duha Svetog, Riječ Božja prožima i oživljava sav život Crkve”, istaknuo je mons. Prenđa, poželjevši da blagdan sv. Šimuna, Godina sv. Pavla i Sinoda biskupa potaknu u svima veću ljubav prema Božjoj Riječi; da se u zajednicama rađaju biblijske skupine koje će rasti u oduševljenju za Božju Riječ i po njoj za kršćanski život. “Neka u srcima roditelja, vjeroučitelja i pastira u Crkvi potakne još veću ljubav i odgovornost prema vlastitom poslanju u prenošenju vjere u mlade preko Božje Riječi. Sveti Šimune pravedniče, sveti Pavle apostole, pomozite nam u tome, molite za nas”, zaključio je nadbiskup Prenđa.