Koeln, (IKA) – Pastoralni skup hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne Europe o temi “Fenomen (ne)religioznosti u književnosti” održava se od utorka 7. do četvrtka 9. listopada u Kardinal-Schulte-Haus u Bergisch Gladbachu kod Koelna, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Maini.
Skup, na kojem sudjeluje više od stotinu hrvatskih svećenika, stalnih đakona te pastoralnih suradnica i suradnika iz hrvatskih katoličkih misija i zajednica iz zemalja Zapadne Europe, započeo je u utorak 7. listopada zazivom Duha Svetoga.
Gospićko-senjski biskup Mile Bogović, koji je u radu skupa sudjeluje u ime predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu, dubrovačkog biskupa Želimira Puljića, pozdravio je okupljene u ime domovinske Crkve. Ujedno je podsjetio na važnije događaje u posljednje vrijeme u domomovinskoj Crkvi. “U posljednje sam vrijeme bio u zajedništvu s brojnim hrvatskim (nad)biskupima od kojih prenosim pozdrave i vama koji ste došli na ovaj skup; koji želite pratiti, kao što je to Crkva oduvijek činila, svakoga našega vjernika po svijetu kako ne bi izgubio ono najvrednije što je dobio, a to su vjera i ljubav prema domovini. Vi im u tom pomažete, a mi biskupi podržavamo taj vaš rad i radujemo se svakom vašem uspjehu jer vaš uspjeh je i uspjeh nas i naše Crkve”, kazao je mons. Bogović.
Ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Ante Kutleša je uputivši pozdravnu riječ okupljenima, sve potaknuo na daljnje pastoralno usavršavanje u što spadaju i ovakvi pastoralni skupovi. “Svima želim ne samo da Bog ostane prisutan u hrvatskoj književnosti već da i iz književnosti bude prenesen u naše zajedništvo i u naša srca.”
U ime Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Duesseldorfu na skupu su bili konzul gerant Vjekoslav Križanec i vicekonzul Ivan Sablić. Konzul gerant Križanec je u toj prigodi između ostalog istaknuo da mu je velika želja da se i ubuduće nastavi uspješna suradnja hrvatskih državnih predstavništava i misija. Ujedno je podsjetio na podatak kako je samo preko hamburške luke u prekoceanske zemlje otišlo više od 400 tisuća Hrvata. “Katolička Crkava u Hrvata sa svojim hrvatskim katoličkim misijama širom svijeta jedina je u povijesnim vremenima, a poglavito za vrijeme bivše države, poput brižne majke branila, čuvala, promicala domoljublje, nacionalni identitet, jezik, kulturu, baštinu, predaju i dijelila sudbinu svoga hrvatskog naroda. Nisu to činile niti insitucije ni diplomatska predstavništva bivše države, naprotiv one su kontinuirano radile protiv hrvatskoga naroda.”
Delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josip Bebić podsjetio je da su takvi susreti plod dugogodišnjih susreta braće i sestara koji djeluju u hrvatskoj inozemnoj pastvu. “Kad ne bi bilo ovakvih susreta, hrvatska inozemna pastva bi bila osiromašena. Na ovim susretima nastale su mnoge ideje, produbljivalo se zajedništvo i prijateljstvo, vjera i pripadništvo svome narodu. Teme koje smo obrađivali davale su nam nove spoznaje o Bogu, Bibliji, Crkvi, o našim zajednicama, o čovjeku i znanosti. Na taj smo način bili poticani na još zauzetiji rad širenja kraljevstva Božjega među vjernicima hrvatskoga govornog područja, posebno među Hrvatima.” U nastavku je istaknuo da je moderna književnost posljednjih desetljeća osobito prikladna za problematiziranje preko jezika i slika da se neposredno dopre do čovjeka današnjice. “Premda je suvremena literatura uglavnom literatura nevjere, fatalizma i nihilizma, ona kao takva provocira, ali i producira vjeru”, kazao je delegat o. Bebić, koji je potom otvorio rad skupa.
Predavanje o problemu Boga u suvremenoj književnost održao je mr. fra Josip Grbavac iz Sinja. Istaknuo je da su totalna sekularizacija svih područja života, uzmak religiozne supstance u društvu, povlačenje umjetnika i intelektualaca iz Crkve, činjenice nad kojima kukaju mnogi vjernici. “Oni koji su time pogođeni nisu možda ni svjesni da sukob kulture i Crkve, religije i društva nije pojava današnjice, štoviše nerastavljivo je povezana s rastućom samosviješću čovjeka od početka novoga vijeka. Počeci toga razvoja leže, kako je poznato, upravo na isteku srednjovjekovlja i u renesansi, zapravo novovjekovni čovjek je počeo sumnjati, već u doba kasne skolastike, ali je, zbog manjka obrazovanja širokih masa i snage Crkve još stoljećima držan pod kontrolom. S ´kopernikanskim obratom´ (heliocentrični sustav), još više s Galilejom i Newtnovim zakonom gravitacije, razbila se dotadašnja slika svijeta. I paralelno s tim, sa sve većim osamostaljenjem građanstva, počele su se i umjetnosti oslobađati vladavine teologije i vjere, da bi sa prosvjetiteljstvom postigle potpunu autonomiju s tim da se književnost počela još više služiti religioznim tekstovima koristeći ih kao rezervoar riječi i slika. U prosvjetiteljstvu je došlo do ključnog prijeloma u pravcu definitivne sekularizacije književne produkcije, u kontekstu poznatog ‘otčaravanja’ modernog svijeta, u kojem je došlo do slabljenja onih općevažećih normi koje su se u ovoj ili onoj mjeri oslanjale na transcendentnu arhitekturu kršćanske dogme. Taj tada otvoreni vakum onostranosti ni do danas nije popunjen”, rekao je predavač.
“Nakon mnogih društvenih revolucija i biološko-znanstvenih evolucija, ni književnost nije mogla ostati od toga pošteđena. U njoj možemo jasno pratiti literarne stilove i književne formacije, koji jasno odražavaju silaznu liniju od klasične stabilnosti, odnosno od čvrstih etičkih normi i estetskih kanona prema subjektivnom shvaćanju i osobnom doživljavanju.
I kao što će estetika nošena povijesnim valom posumnjati u svoja načela, tako će kompletna europska kultura sa sumnjom u Boga posumnjati i u svoje nekadašnje vrednote na kojima je iznikla i rasla. Pisci sve više donose slike i teorije koje polako nagrizaju tradicionalnu sliku svijeta. Prije nastupa Moderne svijet je bio čin Božje volje, a sada je nihilistička, slobodna igra mogućnosti, praznina i šutnja. Prije nastupa Moderne pjesma je bila građena na mimetičkom principu, a iza nje je stajao pjesnik ukorijenjen u kolektiv, sad je pjesma izraz pojedinca usidrenog u samom sebi. Moderna se književnost nakon romantizma i realizma, koji su kroz fabulu i naraciju više pričali nego mislili, poslije lirskih predaha, okrenula sudbinskim pitanjima, tako da mnogo više misli negoli kazuje i priča”, istaknuo je.
Dodao je kako su u proteklim desetljećima neki pisci vjerovali da bi “smrt” Boga morala biti istina u koju ne treba sumnjati. “Drugi pisci ne negiraju Boga, ali ga ne uspijevaju razumjeti ni u njegovoj biti ni u njegovom djelovanju. Uglavnom su agnostici, pobornici “misterija”, pobunjenici, izgubljeni hodočasnici. Opasnost i mučninu (težinu) vjere snažno naglašavaju pisci koji su blizu kršćanstvu. Na žalost, mnoga djela u suvremenoj literaturi – pjesme, pripovijetke, romani, kazališni komadi, filmovi – provociraju i vrijeđaju kršćanske čitatelje. Jedni osjećaju mučninu zbog gadljivih motiva, u kojima se besramno opisuju najniže ljudske strasti, neke smeta namjerna zloupotreba izvornih biblijskih metafora i simbola, a druge opet ležernost i nedostatak pijeteta u ophođenju sa svetim. Posljednjih desetljeća čini se da se nagomilao broj djela na području književne i filmske produkcije, u kojima se izruguju židovsko-kršćanske vjerske istine, u kojima se biblijski tekstovi zloupotrebljavaju a vjerska praksa ismijava, zbog čega se s pravom mogu interpretirati kao javni čin klevete i bogohuljenja. A i ateizam, kao bezvjerje, ima svoja lutanja – od intelektualnoga, Krležina ateizma koji se rađa iz složenog etičkog i metafizičkog bunta, do prizemnog, pljuvačkog ateizma jednoga Andreasa Serrana.
Nakon uvida u provokativne tekstove iz suvremene literature može se općenito kazati, da bogohulna odnosno blasfemična namjera, kojom bi se htijelo prvenstveno uvrijediti Boga ili vjeru, zapravo i ne postoji. Puno više umjetnika piše i oblikuje svoja djela zbog stava duboke osobne pogođenosti i potresenosti, zbog nemoći ili ljutnje na ponašanje ljudi iz Crkve, a ponekad zbog najsitnijih uvreda ili zaostataka neugodnih iskustava iz djetinjstva. Svi oni žele osvijestiti, raskrinkati odnosno svjesno šokirati i uzdrmati recipijente u njihovoj sigurnosti – što u biti i jest zadaća literature od samih početaka – i time pomoći istini da izbije na svjetlo dana. To je međutim moguće samo ako se uklone nabori i nakupine s istine, ukoliko se svaki oblik otuđenja pa i onog religioznog dovede do apsurda, ukoliko se prividna svetost razotkrije a život u prepuštenosti bilo kojeg oblika prikaže kao smrtna opasnost”, kazao je mr. o. Grbavac.
U popodnevnim satima predavanje o religioznosti i katolicitetu za hrvatske književne moderne održao je dr. Vladmir Lončarević iz Zagreba.
U tijeku skupa predavanja o ulozi staroslavenskog jezika i glagoljice i o obrani istine o hrvatskoj povijesti održat će mons. Bogović. Mr. o. Grbavac još će govoriti o suvremenoj književnosti kao izazovu teološkoj misli.