Split, (IKA) – Na splitskom groblju Lovrinac u samostansku grobnicu franjevaca konventualaca 27. rujna pokopan je o. Rajmund (Drago) Dugandžić. Misu zadušnicu u velikoj dvorani groblja i pogrebne obrede predvodio je ministar provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca o. Đuro Hontić u nazočnosti pedesetak svećenika, franjevaca konventualaca iz drugih gradova.
Ocrtavajući u propovijedi lik pokojnika, provincijal Hontić istaknuo je kako je kao svećenik i redovnik bio uvijek na raspolaganju vjernicima bilo u dijeljenju sakramenata, ili pak ohrabrenja u susretima i razgovorima. Njegova vesela narav bila dar redovničkoj zajednici, ali i širem okruženju jer je jednostavnošću, spontanošću i humorom osvajao ljudska srca. Ni bolest od koje je dugo pobolijevao, nije uništila njegovu vedrinu. Duže se liječio u Splitu i Zagrebu, ali se uvijek rado vraćao u viški samostan. Na kraju propovijedi Hontić je zahvalio svima koji su o. Rajmundu bili na pomoći i blizu kako braći splitskog i viškog samostana, tako i medicinskom osoblju. Gvardijan viškog samostana sv. Jere o. Damjan Glavaš također se biranim riječima oprostio od pokojnika, te još jednom svima zahvalio na brizi posebno u olakšanju bolesničkih dana pokojnog subrata. O. Rajmund (Drago) Dugandžić rođen je 25. svibnja 1938. u Malom Ograđeniku (Čitluk, BiH). Osnovno školovanje pohađao u rodnom kraju, a srednje školovanje nastavio u Zagrebu na Interdijecezanskoj srednjoj vjerskoj školi na Šalati gdje je i maturirao 1962. Privremene zavjete u Redu franjevaca konventualaca položio je 15. kolovoza 1957. u Cresu, a svečane 29. studenoga 1962. u Zagrebu. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je i 29. lipnja 1967. godine zaređen za svećenika.
Kao mladomisnik 1968. bio je određen za gvardijana samostana sv. Frane na Cresu, a na provincijskom kapitulu tri godine kasnije izabran je za magistra sjemeništaraca u Zagrebu. Tu službu vršio je do 1973., kada odlazi u samostan Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovačkom Novom Selu. Gvardijanom samostana sv. Antuna Padovanskoga u Vinkovcima imenovan je 1977., a 1983. se vraća u samostan Bezgrešnog Srca Marijina gdje je obnašao dužnost gvardijana, te u istoimenoj župi bio i župnik. Godine 1989. odlazi u samostan sv. Frane u Šibenik gdje ostaje do 1992. Od tada pa do smrti bio je član samostana sv. Jere na Visu, gdje je od 1998. do 2002. bio gvardijan. Nakon duge i teške bolesti, u 71. godini života, 52. redovništva i 42. svećeništva preminuo je 25. rujna u splitskoj bolnici na Firulama.