Požega, (IKA) – U prigodi 11. obljetnice uspostave Požeške biskupije te 10. obljetnice posvete nakon tridesetogodišnjeg uređenja osam stoljeća stare crkve Sv. Lovre u Požegi, u prostor te crkve postavljena je izložba sakralnih slika Ive Dulčića pod nazivom “Put svjetlosti Ive Dulčića”. Ova izložba kao i niz sličnih projekata koje je poduzela Požeška biskupija na čelu sa svojim biskupom, kako je kazala dr. Željka Čorak s Instituta za povijest umjetnosti na otvaranju izložbe 25. rujna, još je jedan dokaza kako ova biskupija nastoji ostvariti u Crkvi ono što je Crkva stoljećima bila, tj. žarište kulture kao uvjeta postanka i kao neprekidne žive obnove. Po tome se ova biskupija izdvaja od ostalih. “Ovo je vrhunska izložba koja bi mogla stajati u svakoj od naših najboljih galerija i bilo kojem velikom gradu ovoga svijeta, jer riječ je o jednome od naših najvećih slikara. Dulčić je za drugu polovicu 20. stoljeća ono što je Emanuel Vidović za prvu polovicu toga stoljeća. Obojica su se bavila ljubavlju sa svjetlošću”, istaknula je dr. Čorak. Vitraj je Dulčiću bila gotova idealna forma, što se moglo vidjeti i na skicama za vitraje koji se nalaze u mnogim crkvama u Hrvatskoj i izvan nje, a koji su izloženi u požeškoj crkvi Sv. Lovre. Dulčić je bio pobožan slikar na dva načina. S jedne strane bio je u stanju reproducirati do savršenstva bilo koju materiju ovoga svijeta, a s druge strane bio je u stanju napustiti svaku iluziju realnoga svijeta, posvetiti se isključivo ritmu, brzini, rasporedu čestica, nekoj silini gibanja unutar čestice, rekla je istaknula je dr. Čorak. O slikaru koji je prvi unio moderni likovni jezik u sakralno slikarstvo govorila je i dr. Ivanka Reberski, autorica izložbe i urednica prigodnog kataloga. “Danas je teško i zamisliti što je u onim olovnim, Crkvi i vjeri, nenaklonjenim vremenima značilo osmjeliti se te radeći za Crkvu javno deklarirati svoju religioznost. Zbog neslaganja sa socrealističkim programom, s ideološkom represivnošću jednopartijskog režima, prisilno je morao prekinuti studij slikarstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti godine 1946., pred sam čin diplomiranja. Slikar bez diplome, bez formalne kvalifikacije, k tomu neposustali oporbenjak još od studentskih dana, pošao je tako ‘goloruk’ u svoju slikarsku avanturu, ali čvrsto na strani umjetničkih i ljudskih sloboda”, istaknula je dr. Reberski. Podsjetila je na prvi Dulčićev iskorak u sakralni prostor, odnosno u splitsku franjevačku crkvu Gospe od zdravlja u kojoj je naslikao monumentalnu zidnu sliku Krist-Kralj neba i zemlje, 1959. godine. Bilo je to međašno “obnoviteljsko” djelo našeg sakralnog slikarstva 20. stoljeća u kojem se Dulčić dovinuo do najviših visina. A zahvaljujući dobroti njegove udovice i same slikarice Mire Dulčić, priliku da u njegovim nacrtima vitraja te još nekim djelima uživa dobila je i požeška publika. “Ona nam je omogućila da u ovoj crkvi progovore dragocjeni svjedoci njegova duhovnog bogatstva, pretočenog u potez i boju, da nas zahvati do ushita raspjevana njegova ljepota Puta svjetlosti, na kojem se dodiruju nebo i zemlja, razumiju Bog i čovjek”, istaknuo je otvarajući izložbu požeški biskup dr. Antun Škvorčević. Dodao je kako se po ovoj izložbi u crkvi Sv. Lovre na svoj način oživljuju velike poruke bl. Alojzija Stepinca i Ive Dulčića. Naš blaženik, suzaštitnik crkve i njegove moći u oltaru dozivaju nam u sjećanje onu slobodu duha kojom je on podnio nepravedni ideološki progon, zatvor i osudu, posvjedočio čvrstinu svoje vjernosti Bogu i Crkvi te dostojanstvo čiste savjesti. Ivo Dulčić snagom duha vodio je sličnu borbu za slobodu svoga umjetničkog izraza i djelovanja. Nije se dao sputati nametnutim ideološkim okvirima, nego je ostao dosljedan nutarnjim nadahnućima stvarajući brojna djela i na sakralne teme, ovjekovječivši ih u crkvenim prostorima i izvan njih. Biskup je zatim govorio o ljepoti istine kojom zrače nedužno osuđivani i proganjani kao i njihov djela. Ta ljepota najviše je došla od izražaja u Kristovu raspetom iznakaženom liku, njegovoj ljubavi “sve do kraja”. O njoj svjedoči i bl. Stepinac ali i slikar Dulčić, svaki na svoj način. Jedna od karakteristika njegova slikarskog izraza je redukcija forme. “To nas stavlja pred još jedan zanimljiv izazov. Naime, slika ne posreduje tek ono što je dohvatljivo našim osjetilima nego traži svojevrsni ‘post pogleda’ ili suzdržanost pogleda, kako je govorio Pavel Evdokimov. Kada se vjernik oslobodi od čisto osjetilnog dojma te u molitvi i askezi dosegne novu, dublju sposobnost gledanja, događa se prijelaz od samo izvanjskog k dubini stvarnosti. Tek tako vidi ono što osjetila kao takva ne vide a što se ipak paradoksalno, na neki način sakramentalno, očituje u osjetilnom: sjaj slave Božje, ili ‘slava Božja na licu Kristovu’ kako kaže sv. Pavao”, objasnio je biskup Škvorčević, koji je na kraju zahvalio svima koji su sudjelovali u realizaciji te izložbe.
Otvaranje izložbe popraćeno je izvedbom glazbenih djela koja su svoj motiv kao i Dulčić pronalazi u nebeskim sferama. Izveli su ih katedralni orguljaš i zborovođa Alen Kopunović Legetin i Komorni zbor crkve Sv. Lovre.