Umro fra Kruno Vukušić
Umro fra Kruno Vukušić
Imotski
Imotski, (IKA) – U 96 godini života, u franjevačkom samostanu u Imotskome 25. rujna umro je fra Kruno Vukušić, svećenik, franjevac, član Provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Rođen je 1913. u Katunima kod Šestanovca. Osnovno školovanje završio je u Katunima, 1926. godine. Nakon toga prelazi u Franjevačko sjemenište u Sinj gdje je završio i gimnaziju. Novincijat je pohađao u Zaostrogu 1931. godine. Teologiju je završio 1938. godine, a zaređen je za svećenika 12. ožujka 1938. godine u Splitu u crkvi Gospe od Zdravlja. Najduže je djelovao kao župnik u zabitim seoskim župama u Dalmaciji (1938.-1970.), te kao dušobrižnik hrvatskih radnika u Njemačkoj (1970.-1983.). Uz svoj dušobrižnički rad u domovini i inozemstvu, uz uzdizanje vjerskog i moralnog života i čuvanje i njegovanje nacionalne svijesti i identiteta, fra Kruno pomagao je da se izrade razna djela vjerske, kulturne i nacionalne tematike trajne vrijednosti pa je tako zaslužan za prva djela hrvatskoga kiparstva u povojima: Križa vladara (kneza) Višeslava s njegove krstionice (oko 800.g.) koji je dao preliti u dragocjeni metal u 66 primjeraka, zatim prvu hrvatsku Madonu, Gospu Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta iz Zvonimirove crkve u Biskupiji pokraj Knina (XI. st.). Taj pralik fra Kruno je dao preliti u pet primjeraka koji su obišli Hrvatsku i Europu. U svezi s tim likom ujedno je glasovitu Meštrovićevu molitvu Gospi, koja je djelo antologijske vrijednosti, dao ovjekovječiti na brončanoj ploči za Meštrovićevu crkvu Naše Gospe u Biskupiji. Također je u tisućama primjeraka objavio kasetu “Gospi Velikog zavjeta” s pjesmama, himnama i govorom Svetog Oca prigodom proslave Branimirove godine u Bazilici Sv. Petra u Rimu 30. travnja 1979.
U domovini fra Kruno je dao podignuti spomenik fra Stipanu Vrljiću I (oko 1677.-1742.) bjeguncu pred Turcima, koji je osnovao i dao podignuti dva samostana franjevačke Provincije: jedan u Omišu 1718. i drugi u Imotskome 1738. Ispred oba samostana postavio je brončani kip njihova utemeljitelju, djelo akademskog kipara Josipa Poljaka. Prvi je postavljen pred samostanom u Imotskom, a drugi pred samostanom u Omišu. Uz to, fra Kruno Vukušić je za širu javnost u domovini i inozemstvu već 1982. počeo izdavati zidni kalendar pod nazivom Hrvatski katolički kalendar. Bio je to prvi naš kalendar posije Drugog svjetskog rata, koji je izašao s pridjevom hrvatski. Kalendar je izlazio punih dvadeset godina u desecima tisuća primjeraka i širio se diljem svijeta. Zadnji jubilarni broj izašao je za godinu 2002. Sve te simbole nastojao je što više proširiti bilo tiskom, bilo metalom (bronca, srebro, zlato) ne samo među svim hrvatskim biskupima, svetištima i župama u Domovini, nego i među mnogim biskupima i kardinalima izvan Domovine, pa i po svim kontinentima gdje žive Hrvati, sve do rimskog biskupa na čelu, kome je svojom rukom, 27. ožujka 1985. u Bazilici Svetog Petra u Rimu oko vata postavio zlatni lanac s najstarijim hrvatskim križem, pa je Sveti Otac, najveći prijatelj Hrvatske Ivan Pavao II. uskliknuo hrvatskim jezikom: “Višeslavov križ”. Među brojna priznanja koja je dobio za svoj rad, posljednje je Nagrada za životno djelo koje mu je 12. travnja 2002. godine dodijelila Županijska skupština Splitsko-dalmatinske županije. Pokop fra Krune Vukušića bit će 27. rujna u 15 sati na roblju Gospe od Anđela u Imotskom.