Rijeka, (IKA) – Teološko-pastoralni tjedan na temu “Svećenička kultura življenja” u organizaciji Teologije u Rijeci okupio je 22. rujna u Velikoj dvorani Teologije oko sto pedeset svećenika, redovnika i sve biskupe Riječke metropolije. Predstojnik Teologije u Rijeci dr. Ivan Šporčić ukratko je uveo u temu susreta, ukazujući na važnost govora o naravi kao pretpostavci milosti. Nakon pozdrava člana povjerenstva TPT-a krčkoga biskupa Valtera Župana, Tjedan je otvorio riječki nadbiskup Ivan Devčić, istaknuvši da je Crkva pozvana promicati kulturu – da bi svećenici mogli odgajati vjernike za kulturu, moraju i sami biti kulturni.
Uvodno izlaganje “Od poimanja kulture kao oblasti do kulture kao načina života” održala je dr. Snježana Čolić, viša znanstvena suradnica u Institutu “Ivo Pilar” i voditeljica Centra za kulturne studije, dajući presjek različitih definicija kulture. Za razliku od uskog pojma kulture koji obuhvaća samo književnost, film, glazbu, kazalište i slično, u širem antropološkom smislu u kulturu spada čitav ljudski život. Kultura je način života i u nju spadaju sve čovjekove sposobnosti u kojima se on razvija i kojima oplemenjuje svoju okolinu. U izlaganju “Funkcioniranje ljudskog organizma; zaštita tjelesnog i psihičkog zdravlja” mr. Dušan Wölfl istaknuo je važnost ravnoteže između unosa energije hranom u tijelo i njezina trošenja tjelesnom aktivnošću, kao i između sna i jave; rada i odmora. Budući da se bavi i liječenjem alkoholičara, upozorio je na štetnost etilnog alkohola i izloženost svećeničke populacije alkoholizmu.
Nakon kulture zdravlja, kao bitnog čimbenika kulture življenja, akademik Boris Magaš govorio je o kulturi svećeničkog stanovanja u izlaganju naslovljenom “Župna kuća kao dom”. “Župni dvor” ne smije biti bilo kakav već mora imati svoje dostojanstvo. Prostor u kojem živimo s jedne strane odraz je nas samih, a s druge strane utječe na nas. Stoga nije svejedno koliko župni stan ima prostora, kako su prostorije obojane, kako osvijetljene, kako uređene, itd., istaknuo je. Prijepodnevni radni dio zaključen je izlaganjem dr. Ive Džinića na temu “Župna kuća kao ured”, koji je istaknuo važnost koju ima župni ured u susretu svećenika s vjernicima, posebno onim rubnima. Dojam koji takav vjernik dobije u župnom uredu doživljava se kao slika Crkve, svećenika i čitave župe. Zato je važno da se vjernik u uredu osjeća ugodno, da bude primljen srdačno, da osjeti kako župni ured nije kao bilo koji drugi uredi, samo radi rješavanja administrativnih poslova, nego mjesto susreta i evangelizacije. Prije zajedničkog ručka svećenici i redovnici zajedno sa svojim biskupima slavili su misu u sjemenišnoj kapeli. Propovijedao je gospićko-senjski biskup Mile Bogović.
Popodnevni radni dio započeo je izlaganjem “Kulturna događanja kao znakovi vremena” teatrologa i književnika dr. Darka Gašparovića, koji se posvetio suodnosu vjere i kulture kao dvjema stvarnostima koje nisu jedna drugoj alternative, nego se međusobno prožimaju. Obzirom na suvremena kulturalna događanja dr. Gapšarović smatra da ona često prelaze granicu dobrog ukusa i da u njima, kao i inače u modernom svijetu, dominira izraziti relativizam vrednota. Akademik i književnik Ivan Aralica dao je osebujan prilog Teološko-pastoralnom tjednu u vidu kulture riječi koja je svećenicima toliko potrebna govoreći na temu “Kako pišem?” Slušatelji su imali priliku pogledati iza kulisa njegova književnog stvaranja, tj. upoznati se s cjelokupnim stvaralačkim procesom jednog književnika. Kod književnika Aralice na početku svega je zamisao ili ideja. Slijedi priprema odnosno prikupljanje materijala vezanog uz ideju koju želi realizirati. Tek kad je ova pripremna faza završena prelazi na samo pisanje. Ne zna ni sam zašto, ali nikad ne čita ono što je napisao dok ne napiše zadnji redak i nikad se ne zaustavlja da bi birao riječi dok piše. Tek u četvrtoj, završnoj fazi prelazi na dotjerivanje teksta, pri čemu posebnu pozornost posvećuje glazbi, tj. ritmu pripovijedanja.
Budući da u kulturu življenja svećenika spada cjelokupan njegov život, prvo mjesto u njoj zauzima duhovnost, o čemu je govorio profesor na teologiji u Rijeci dr. Milan Špehar, izrazivši to naslovom “Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno”. Upozorio je na opasnost da svećenik sebe shvati kao nadčovjeka o kojemu sve ovisi i kojemu je sve moguće, za kojega je najvažnije da dobro funkcionira. Svećenik bi trebao nasljedovati sv. Pavla i shvatiti da je najjači baš onda kad je najslabiji, jer se onda najbolje vidi da je milost glavni akter evangelizacije. Svećenik može biti ispunjen pastoralnom ljubavlju prema vjernicima samo ako kroz trajni odnos s Kristom ima osobno iskustvo te ljubavi.
Zaključno predavanje održao je profesor na Teologiji u Rijeci mr. Ivan Stošić, koji je idejno osmislio ovogodišnji Tjedan. Govoreći na temu “Dijalektika svećeničke kulture življenja” na početku je ukazao na prividnu kontradikciju da se na jednom teološkom tjednu ne govori toliko o Bogu već o čovjeku i to ne kao o duhovnom biću, već o njegovu tijelu, zdravlju, naravi, komuniciranju. Za razliku od čestog isključivog isticanja duhovnosti, ovim Tjednom htjelo se naglasiti važnost tijela i naravi u službi relacije između Boga i čovjeka. Da bi nam se objavila Riječ je tijelom postala. U svećeničkom poslanju Krist djeluje preko cijele osobnosti navjestitelja, i preko njegove ljudskosti koja je najbolji medij Kristov. Zato treba tu ljudskost kultivirati, učiniti je uspješnom. S druge strane svećenik treba biti svjestan da on ne propovijeda sebe, niti govori u svoje ime. Njegovo “ja” treba biti otvoreno Kristovom “ti”. Svećenik se treba izgubiti u Kristu. Njegovanje nutrine, tj. unutarnje traženje lica Božjega, njegova je najvažnija pastoralna djelatnost.
Na kraju završne rasprave nadbiskup Devčić odao je priznanje organizatorima i predavačima te najavio da će se Teološko-pastoralni tjedan nastaviti po biskupijama Riječke metropolije na svećeničkim sastancima i na skupovima permanentnog obrazovanja svećenika.