Bisko, (IKA) – U koncelebracji s don Dragom Šimundžom, splitsko-makarskim pastoralnim vikarom rodom iz Biska, župnikom don Jozom Varvodićem te don Josipom Perišem, predstojnikom Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, koji je predslavio svečano prijepodnevno euharistijsko slavlje, više stotina vjernika Biska i okolice, u nedjelju 21. rujna, proslavili su blagdan sv. Mateja apostola i evanđelista, drugog nebeskog zaštitnika te vrlo stare kliške župe, posvećene sv. Mihovilu arkanđelu.
U Bisku, koji je već župa u 17. st., a u kojem je katoličko stanovništvo opstalo i za turske vladavine, sv. Matej tradicionalno se svečanije slavi od blagdana prvog župnog patrona. Razlog je tome, kako je objasnio župnik don Jozo, u velikoj fešti koja je na sv. Mihovila za cijelu Cetinsku krajinu u nedalekom Trilju, u koji se 29. rujna slije većina vjernika Cetinske krajine, pa i iz obližnjega Biska. Nedjeljna svečanost počela je procesijom oko crkve i kroz mjesto s kipom nebeskog zaštitnika, koju je molitvom i pjesmom pratilo vjerničko mnoštvo. Povratkom u staru župnu crkvu nastavljeno je euharistijsko slavlje, predvođeno pjesmom župnoga zbora. U homiliji o sv. Mateju, propovjednik je oslikao lik svetog apostola i evanđeliste, prvog pisca evanđelja pisanoga za židovsku kršćansku zajednicu na aramejskom jeziku, kojim su u Isusovo doba govorili Židovi u Palestini. Osim iz evanđeoskog opisa o Isusovu svraćanju u carinikovu kuću i pozivu da pođe za njim, o sv. Mateju malo se zna. Aramjeski izvornik nije sačuvan, već samo grčki prijevod, za koji se pretpostavlja da je vjeran, kazao je između ostaloga propovjednik, pojasnivši vjernicima da je njegovo evanđelje najstarije. Njime je htio Židovima dokazati da je Isus Bogom obećani Mesija te da se u njemu ostvaruju sva starozavjetna proroštva i obećanja o Mesiji. Zna se da je bio carinik, što je u židovskom puku bilo vrlo omraženo zvanje. Ne zna se ni kada je ni kamo pošao naviještati Radosnu vijest, kao ni mjesto ni godina njegove smrti. Pouzdano je da se od 954. g. njegov relikvije nalaze u Salernu, no kako su tamo dospjele ni to se ne zna. Matejevo evanđelje krase tri značajke, kazao je propovjednik – njegova spremnost i radost s kojom je odgovorio na Gospodinov poziv, njegova velikodušnost i njegova poniznost, kojom se naziva “carinikom i grešnikom”, opisujući gnjev farizeja što je Isus svratio u njegovu kuću. Matejevo se evanđelje naziva i “crkvenim”, jer opisuje Isusovih pet velikih govora, pet velikih koraka u oblikovanju Božjega kraljevstva, pokazujući na taj način naročit interes za unutarnji život Crkve.