Bol, (IKA) – U dominikanskom samostanu u Bolu na otoku Braču održana je 17. rujna godišnja Skupština svećenika Hvarsko-bračko-viške biskupije. Susret tridesetak svećenika molitvom Jutarnje i euharistijskim slavljem počeo je hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk. Poslije čitanja “Hvalospjeva ljubavi” sv. Pavla, biskup je u homiliji istaknuo da su to, ustvari, Litanije ljubavi u kojima iza svakog spomena-zaziva ljubavi, zbog grijeha neljubavi, treba odgovarati: “Gospodine smiluj se”.

U tijeku prijepodneva održana su dva predavanja o temi “Obitelj i kateheza”. Predavanje “Katehizacija obitelji između zadatka i poteškoća” održao je hvarski župnik i pročelnik Katehetskog ureda Hvarsko-bračko-viške biskupije don Mili Plenković, pod predsjedanjem bračkoga dekana don Ljubomira Galova. Predavanje “Kriza obitelji i braka izazvana novim društvenim okolnostima” održao je don Alojzije Čondić, vicerektor i profesor pastoralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, pod predsjedanjem hvarskoga dekana i župnika Vrboske don Emila Pavišića.

Budući da je kateheza obitelji u današnjim okolnostima izuzetno teška, svećenici su osluškivali i propitkivali koja bi metoda u katehizaciji obitelji danas bila najbolja i što bi obiteljima trebalo ponuditi u novim okolnostima. U predavanjima i raspravama istaknuto je da će spomenuta tema u Hrvatskoj biti uvijek aktualna, jer je obitelj najvažnija stanica društva i Crkve, te prva i najvažnija odgojiteljica vjere. Ona je put Crkve, put prenošenja vjerskih i općeljudskih vrednota. Dobro je obitelj katehizirati, ali je još bolje da obitelj katehizira, da ona bude prva i najvažnija odgojiteljica svoje djece u vjeri, da se u njoj stalno govori o Bogu i žive vjerske vrednote. Roditelji su svojoj djeci prvi svjedoci vjere i njihovoj se brizi povjerava odgoj njihove djece.

Nažalost, danas se stvara nova kultura koja uništava i obitelj i brak. Današnje društvo nije prijateljski naklonjeno katoličkim i kršćanskim vrjednotama, pa tako i prema obitelji, te se u medijima o obitelji i obiteljskim vrjednotama i ne govori. U današnjem društvu kršćanske obitelji susreću se s brojnim poteškoćama i zadivljuje kako u današnjem svijetu uopće mogu opstati i živjeti svoju vjeru, jer takozvana nova moralnost nevjerojatnom brzinom razara i uništava sve veći broj ljudi i obitelji. Kriza obitelji je rezultat antropološke krize nastale na “principu autonomije” iz kojeg su izrasli relativizam i subjektivizam koji tvrde kako je svaka veza koja nadilazi ili je izvan volje subjekata veze oblik nasilja ili robovanja. Na takvom mentalitetu utemeljena je kritika braka koji se pokušava zamijeniti slobodnom i lako rastavljivom zajednicom. Pritom se ne uzima u obzir da obitelj transcendira, nadilazi individualnost. Na tragu takvih shvaćanja čak je i Europski parlament izdao rezoluciju koja pokušava nametnuti državama članicama istovjetnost između vječnih supružnika i istospolnih zajednica. To konačno pogoduje otvorenom ili prikrivenom totalitarizmu, a u velikom broju zemalja, osobito u nerazvijenim, dovodi do velike demografske i gospodarske krize, pa i krize duhovnih zvanja. Dobiva se dojam da je na sceni svjetska zavjera protiv obitelji pri čemu “zavjerenici” vrše pritisak na vlade raznih zemalja i tjeraju ih da donose zakone kojima se uništavaju obitelji. I to se ne čini slučajno. Riječ je o čvrsto strukturiranim i organiziranim procesima najviših pozicija. To dolazi u “političkim paketima”. Bez toga se čak ne dozvoljava ulazak u Europsku uniju. A otpor takvim tendencijama je malen. Nije lako opstati u bujici javnog protuobiteljskog mišljenja u svijetu koji radi na uništenju obitelji. Zbog sve većih raznih negativnih društvenih pritisaka roditelji sve teže i sve manje mogu izvršavati svoju nenadomjestivu temeljnu zadaću odgoja djece u vjeri. A župna zajednica tu njihovu zadaću ne može nadomjestiti. Na putu smo tranzicije prema novoj fazi civilizacije koja zahtijeva nazočnost muškaraca i žena jakih osobnosti koji se mogu suočiti s promjenama i usmjeravati ih. Stoga je i u Hrvatskoj potrebno posvetiti još veću i što veću stvarnu i konkretnu pozornost obitelji. Važno je obiteljima jezik ili govor vjere učiniti razumljivim, temeljne pojmove jasnim i iskustvo vjere pozitivnim. Potrebno je udruživati kršćanske obitelji, osobito one mlade i organizirati ih po načelu uzajamne obiteljske potpore, biblijskih susreta, duhovnih seminara ili molitvenih skupina i slično. Jer, opstati i živjeti možemo samo udruženi, organizirani i u uzajamnoj potpori. Spasenje od duha vremena i oživljavanje obiteljskog života na načelima biblijske antropologije nije moguće očekivati izvana, ono mora doći iznutra, iz samih kršćanskih obitelji. Zakon o suzbijanju diskriminacije prihvaćen od Hrvatskog sabora ovdašnjim svećenicima nije shvatljiv ni prihvatljiv, jer svojim diskriminacijskim i totalitarističkim stavovima otežava katehizaciju obitelji, a može uroditi i dalekosežnim negativnim posljedicama u hrvatskom društvu, ističe se u izvještaju sa susreta.

Nakon predavanja dekan otoka Visa don Paulin Bjažević predvodio je molitvu Srednjeg časa i Anđeosko pozdravljenje, a poslije objeda i odmora susret je nastavljen pod predsjedanjem generalnog vikara i župnika Jelse don Stanka Jerčića. Dekani otoka Hvara, Brača i Visa iznijeli su izvješća o stanju u dekanatima, a pojedini povjerenici svoja priopćenja.

Biskup Štambuk pozvao je svećenike da budu hrabri i odgovorni u naviještanju Evanđelja i što bliži ljudima, obiteljima i međusobno. Bolskim dominikancima zahvalio je za gostoljubivost, a okupljenim svećenicima za sudjelovanje.