Sarajevo, (IKA) – Jedna od glavnih tema rujanskog broja “Svjetla riječi” je radost. U uvodniku urednik stoga postavlja pitanje: što čini čovjeka radosnim? U duhu teme, Stjepan Lice u tekstu naslovljenom “Služba ljubavi i životna radost” poručuje kako onaj tko se ne raduje radosti drugoga, tko se za radost drugih ne zauzima, ne raduje se punom dušom ni vlastitoj radosti.
U rubrici “Riječ o Bibliji” dr. Božo Lujić se osvrće na Isusov govor na Gori, te ističe kako je “krotak” onaj čovjek koji se ne vodi svojim emocijama nesnošljivosti i odvratnosti kad je suočen s opakima i njihovim uspjehom i koji tom prigodom izbjegava srdžbu i zavist. Nadalje objašnjava kako je krotak miran i vedar čovjek koji se trudi oko mirna suživota s drugima. Krotak čovjek ne dopušta da ga zahvate vlastite emocije nego njima vlada, prihvačajući u smirenosti volju Božju, pun je poštovanja i ljubavi prema bližnjem, što je to drugo nego Božje kraljevstvo kose se ostvaruje na zemlji, pita na kraju teksta Lujić.
Sugovornik “Svjetla riječi” je pastoralni teolog na Katoličkom fakultetu Sveučilišta u Beču Paul M. Zulehner (1939). Odgovarajući na pitanje krizi kršćanstva, Zulehner ističe da u modernom svijetu, Crkva proživljava duboku prijelaznu krizu. Danas je kršćanstvo postalo temom osobnog izbora. Religijske slobode su zajamčene, sviđalo se to Crkvama ili ne. Nadalje, Zulehner u odgovoru na pojavu mnogih karizmatskih pokreta, ističe kako i cijela Crkva nije ništa drugo nego karizmatski pokret: djelo Božjega Duha. Ako postoje posebni pokreti karizmatskog duha, onda je to kritika na neduhovnost mnogih područja svakodnevnog crkvenog života i ta se kritika ne smije previđati. Nespretno je poigravati se, na slobodi i osobnoj odluci izgrađenim karizmatskim zajednicama i njihovim snažno emocionalno ispunjenim liturgijama i manje više kršćanskom praksom ozdravljanja protiv drugih oblika crkvenoga života. U razgovoru se također kratko osvrće na istraživanje o Crkvi u postkomunističkim zemljama. Ističe kako je Hrvatska jedna od onih zemalja u čijoj je kulturi katolička vjera duboko ukorijenjena. Pitanje je hoće li se ona u sljedećim godinama uspjeti preoblikovati iz jedne “narodne Crkve” u “Crkvu u narodu”. Za svakodnevni pastoralni rad to znači ponovno u odrasloj dobi zadobiti odluku za krštenje i pridobiti ljude koji će se osjećati aktivnim članovima svoje Crkve. To vodi ogromnom vrednovanju uloge laika kao nosivog elementa Crkve. Budućnost ima ona Crkva koja nosi mnogi muškarci i žene, koje je Bog u svoju Crkvu pozvao i koji su u stanju vjerodostojno biti “svjetlo i sol zemlje”: Takva se Crkva neće povući u sakristiju, kamo ju je komunizam potisnuo, već će se društveno angažirati: u rasvjetljavanju etničkih konflikata, u pitanjima socijalne pravednosti, zaštite života od njegovog početka do kraja pravednosti za žene, brige za siromašne u jednom stvorenom svijetu. Bit će to Crkva koja duboko uranja u Boga i kao takva se pokazuje siromašnima svijeta.
“Svjetlo riječi” donosi i reportaže iz župe Breške i Potočani, osvrt na XXIII. Svjetski dan mladih, kao i niz napisa iz vjerskog života napose u Bosni i Hercegovini.