Zadar, (IKA) – Ček u iznosu od 100.000 dolara, odnosno 500.000 kn – izvrstan rezultat ovogodišnje korizmene akcije Zadarske nadbiskupije, uručio je u nedjelju 7. rujna na misi u katedrali Sv. Stošije u Zadru zadarski nadbiskup Ivan Prenđa s. Eriki Dadić, misionarki u Demokratskoj Republici Kongo. “Vaš dar srca za srce Afrike – pomozimo izgradnju i opremanje škola u Kongu” naziv je ovogodišnje korizmene akcije Zadrana, kojom su željeli pomoći misijski rad Školskih sestara franjevki Provincije Presvetog Srca Isusova, djelatnih i u Zadarskoj nadbiskupiji odakle je, iz Poljica, s. Erika rodom. U Kongu, već desetljeće ugroženom ratom, Hrvatice u četiri misije djeluju 34 godine: trenutno je osam Hrvatica i dvanaest Kongoanki. Na misi u katedrali bila je i misionarka s. Mirjam Penić. Redovnice rade u školi, bolnici, katehizaciji i odgoju budućih sestara. Osobito su brinu o ženama, jer su jako zapostavljene. Mons. Prenđa zahvalio je za veliki čin vjernika Zadarske nadbiskupije čijim će se sredstvima u Kongu izgraditi mnoge škole, a s. Erika prenijela je zahvalnost malenih siromašnih Afrikanaca. “I mi smo obdareni jer nam Gospodin omogućuje da darujemo. To je velika milost, jer je blaženije davati nego primati”, rekao je mons. Prenđa, izražavajući ponos i zahvalnost vjernicima, svećenicima i redovništvu, pojedincima i poduzećima, vjeroučiteljima i školama za taj čin ljubavi i konkretne pomoći velikoj siromašnoj zemlji u središtu Afrike. Školama u Kongu zemlja je pod, a nebo krov. “Nema plafona, kad je kiša ne može se ništa čuti. Nemaju klupa, djeca sjede na komadima opeka ili drveta. O knjigama nema govora, ni u srednjoj školi. Imaju ih samo učitelji, djeca imaju samo bilježnice u koje pišu. Divimo se i koliko mogu zapamtiti bez knjiga. Navečer pri učenju moraju upaliti voštanicu. Problem su i velike udaljenosti do škole, neki moraju putovati i do tri sata da dođu do škole”, prenijela je iskustvo tamošnjeg života s. Erika. Kad su tek došle u misiju, nije bilo nijedne škole u obliku zgrade. Bile su pod stablima i daščare. Područje Kivu, biskupija Bukawu gdje djeluju, je brdovito; sestre pješače i do šest sati da bi došle do ljudi u brdima. Po 50 raštrkanih sela pripada jednoj župi, a misionarke žele ući u svaki dom i vidjeti što je kome potrebno. Raditi s afričkom djecom je ugodno, no i bolno, rekla je s. Erika: “Djeca dođu u župu ili školu, a poslijepodne je najčešće kiša. Nemaju se čime zaogrnuti, uopće ne znaju za kišobran. Često su gladni, u tijeku vjeronauka neka su se djeca znala i onesvijestiti. Kažu mi “Sestro, mene boli, mene boli”. Pitam ih jesu nešto jeli. Nisu, ni ujutro, ni dan prije za večeru. Onesvijeste se od gladi. To mi je jako teško podnijeti, kad vidim da od gladi umiru. Kad ih nahranimo, bol prođe. Znači, nije bolest nego su neishranjeni. Djeca imaju napuhan trbuh i obraze, reklo bi se da su debeli, a zapravo su izgladnjeli”.
Misionarke franjevke u Kongu imaju škole za opismenjavanje. Školarci uče po belgijskom programu, službeni jezik je Francuski. Od 60 milijuna stanovnika u Kongu, oko 40% je katolika, uglavnom mlađih. Kad dođem na praznike vidim da je naše stanovništvo sve starije. Kad bi naš svijet razumio da su djeca velika radost i bogatstvo. Žao mi je da Hrvatska izumire”, kaže s. Erika po čijem su djelovanju Afrikanci čuli za Hrvatsku, no ipak, prema njezinim riječima, više znaju za nas po nogometu i Šukeru, pa su s. Eriku i njene susestre i na granici molili da im donesu dresove Šukera. Afrička djeca misle da je u Europi veliko bogatstvo, toliko da ljudi ne trebaju ni raditi, kaže s. Erika koja je na blagdan Male Gospe, 8. rujna, ušla u novicijat, čime teče njena 43 godina redovništva. “Kad pogledam unatrag 34 godine moga misionarskog života, ne mogu nego zahvaliti Bogu za sve što je učinio za mene, za sve nas sestre misionarke i za sve s kojima smo dijelile sve što jesmo i što imamo. Naš Bog je divan! On nas nikad ne napušta. Dovoljno je prepustiti mu se i reći: ‘Bože, budi volja tvoja’. I kad nam je teško i kad nam se čini da nema izlaza, vjerujemo da nas Bog voli i da nas ne napušta. Naš Bog je Bog ljubavi. Vjerujmo to i nastojimo svakodnevno u svom životu odgovoriti toj Božjoj ljubavi. Ljubav za uzvrat traži ljubav. Zamolimo ga da u našim srcima rasplamsa žar svoje božanske ljubavi prema njemu i svim ljudima”, poručila je s. Erika vjernicima u katedrali. U svoje osobno ime, Provincije i provincijalke s. Klare Šimunović te uime sve siromašne djece, s. Erika zahvalila je za pomoć, zaželjevši da Bog svima uzvrati za djelotvorno milosrđe. “Ovih dana počinje nova školska godina. Nažalost, mnoga djeca u Kongu neće imati mogućnost pohađati nastavu. A i oni koji će pohađati bit će gladni i učiti u teškim uvjetima. Zato sam još više sretna i svima zahvalna što ćemo barem donekle poboljšati uvjete školovanja siromašnoj djeci”, poručila je s. Erika na misi u nedjelju 7. rujna, dan prije Međunarodnog dana pismenosti, na čijem polju redovnice obilno i požrtvovno rade. Korizmena akcija Zadarske nadbiskupije provodi se već 20 godina sudjelovanjem vjernika, poduzeća, školaraca, ljudi dobre volje, čime se pomaže neka društvena potreba u nadbiskupiji: bolnice, dječji vrtići, škole, gradnja kuća u Kistanjama. Jednu godinu pomognuti su vjernici Vukovara, jednom potrebni Hrvati u BiH, a ovogodišnja akcija prešla je ne samo granice nadbiskupije i domovine, nego i europskog kontinenta.